ULOGA NASTAVNICE U KUĆI Hercegovačka glumica ukratko kaže kaos

ULOGA NASTAVNICE U KUĆI Hercegovačka glumica ukratko kaže kaos
Tomislav Miletic/PIXSELL

Otkako je zbog pandemije prekinuta nastava u školama, djeca uče sama putem internet i televizijske nastave. Iako se isprva činilo kako će im biti lakše nego dok su pod paskom učitelja, nakon skoro dva odrađena krizna mjeseca mnogim roditeljima i djeci se čini kako im je puno zahtjevnije u udobnosti svog doma napraviti sve što moraju.

U opuštenoj atmosferi nerijetko im je teže natjerati se da budu dovoljno koncentrirani, zbog čega roditelji moraju igrati ulogu strogih učitelja. Premda od 11. svibnja ponovno mogu u školske klupe, roditelji su u strahu da su im djeca ondje u većem riziku od zaraze koronavirusom.

Koliko joj je izazovno bilo podnijeti ulogu nastavnika svojem 11-godišnjem sinu Ivanu, pritom čuvajući jednogodišnjeg Jakova i šestogodišnjeg Andriju koji se priprema za prvašičke klupe, te hoće li najstarijeg sina poslati u školu, domaća 38-godišnja glumica Marijana Mikulić otkrila je za Story.hr .

'Ovako, ja sam od onih koji su i godinama nakon škole imali noćne more o testovima iz matematike, budila se u znoju jer sam predala prazan papir. Dakle, ni moje školovanje mi nije predstavljalo ushit. Sve do akademije. Tada su počele more druge vrste, poznate mnogim glumcima, da sanjaš da izađeš na scenu pred puno gledalište i ne znaš tekst. Ali to je druga neka tema. I inače, dok je bila nastava i odlasci u školu u normali, Ivan je imao poteškoća s koncentracijom na stvari koje mu ne zaokupljaju pažnju. Pa je tako znao iz matematike, glazbe, informatike, imati petice, bez i da otvori knjigu, jer ga to zanima. A neke predmete i kada uči jednostavno ne uspijeva zadržati koncentraciju jer ga to ne zanima. Pa je to sada borba bila ispočetka. Najprije s ustajanjem i kretanjem u radne obveze, bez profesora, bez obveze odlaska fizički u školu', započela je Marijana.

Sadržaj se učitava...

Objasnila je na koji način je krenula rješavati taj problem, za što je morala samouko smisliti pedagoške mjere.

'Nikako nije shvaćao da iako ne ide u samu školu, mora pisati sve što profesori zadaju. Pa sam pokušavala motivirati ga da nekako to sam napravi, ali sam nakon par dana shvatila da on dio napravi, a dio ne', rekla je i dodala:

'Pa sam onda morala kroz sve prolaziti ponovno s njime da utvrdimo što je uopće napravljeno, a što ne, u sistemu koji ne funkcionira uvijek. Naime, sami online kompjutorski sustav se rušio u početku neprestano, pa dijete i kada sjedne raditi ne nađe sve što treba, a kasnije zaboravi na to. Ma ukratko, kaos', iskreno je priznala.

"Ali evo, vremenom smo polovili to, puštam ga opet da dio radi sam, ali, nažalost, jednostavno moram opet ja kroz sve s njime proći da budem sigurna ako je i napravio, da je i poslao. Jer se i to događa, da napravi, a ne uspije poslati taj tren i poslije zaboravi. A ruku na srce, kako se mi svi, roditelji i učenici, nismo super snašli odmah u startu, tako i profesori. Mnogi su od samog početka bili jasni, sažeti, dijete zna točno što se od njega traži i kako da to napravi. Dok su neki slali more zadataka, kvizova, pisanja, pa je znalo na jedan predmet otići i po tri sata, uz moju asistenciju", pojasnila je.

Nakon skoro dva mjeseca učiteljevanja Marijana je došla do zaključaka i ideja kako bi se online nastava mogla popraviti i učiniti jednostavnijom i učinkovitijom za učenike, ali i roditelje.

"I dalje mislim da je više videa, a manje pisanja jedino što može djeci sada pomoći. Postoje predmeti poput stranih jezika i matematike iz kojih se mora pisati da bi se vježbalo, ali npr. Ivanov profesor matematike šalje tako jasne i kratke upute, tako zabavne zadatke za ponavljanje, da bih čak i ja, mrziteljica matematike to rješavala. A ono iz čega nije nužno, smatram da bi trebalo maksimalno smanjiti pisanje, pogotovo zadaće, a više djeci slati linkove na videe iz kojih mogu čuti sve što treba'.

Za kraj je otkrila namjerava li poslati Ivana u školu 11. svibnja, iako nije otkrila koliko se boji da bi on ondje mogao 'pokupiti' koronavirus, s obzirom da neće biti jednostavno ondje provesti sve mjere koje osiguravaju minimum rizika da do zaraze dođe, poput dovoljnog razmaka među učenicima u školskim klupama i hodnicima, maskica na licu, dezinfekcije, mjerenja temperature prilikom ulaska u školu, kao što se npr. radi na ulasku u redakcije televizijskih kuća.

"Ivanova škola je pretrpjela oštećenja u potresu, tako da do jeseni sumnjam da će krenuti, a do tada se nadamo da će se sve vratiti u normalu", zaključila je, a dio svojeg iskustva i razmišljanja o tome je li online nastava prokletstvo ili blagoslov otkrila je u svom blogu koji možete pročitati ovdje.