Petar Grašo: Bez romantike život ne bi imao okusa ni mirisa

petar grašo
petar grašo
Poslije glazbe, gastronomija je njegova ogromna strast. Grašo je krajem prosinca uspješnih 20 godina glazbene karijere krunisao velikim koncertom u Zagrebačkoj areni, pred više od 18 tisuća osoba. Za njega je ovaj koncert bio poseban događaj, jer je dva sata uglas pjevao sa svojom vjernom publikom, piše Azra.ba.

- Lijep je osjećaj kada te toliko ljudi voli, no zapravo je ono na što sam najponosniji činjenica da su u publici bile sve generacije - kaže Petar, koji je svojoj publici zahvalnost iskazao novom pjesmom „Ako te pitaju".

- Kada mi je moj prijatelj Tonči Huljić odsvirao prvi put pjesmu „Ako te pitaju" na klaviru, prošli su me trnci i prožela neka ljepota. Znao sam da pjesma ima onu neku čaroliju, što se ne događa svakodnevno. S radošću sam iščekivao reakciju publike, a ona je nadmašila sva moja očekivanja. U samo nekoliko dana na You Tubeu je zabilježila više od dva milijuna klikova i nevjerojatno brzo se primila u cijeloj Regiji. Prije nekoliko dana svirao sam u dvorani u Novom mestu, 3.000 ljudi pjevalo je od početka do kraja , a pjesma je stara malo više od sedam dana. To je divan osjećaj.

Vaše pjesme mahom pjevaju o ljubavi. Postoji li neka koja Vam je posebno draga?

- Ne mogu izdvojiti favorite među mojim pjesmama jer nemam taj klasični slušački odnos prema vlastitom radu, ali s vremenom čujem neku pjesmu i pomislim - ovo je stvarno dobro, a jednako tako neke pjesme nisu postigle ono što sam od njih očekivao. U studiju dajem apsolutno posljednji atom snage da se sve stvari poslože na svoje mjesto; analiziram, gnjavim svoje producente s milijun zahtjeva i pitanja, ali, kada je pjesma gotova, stojim sto posto iza nje.

Jeste li i privatno romantični?

- Romantika je pojam koji ima širok dijapazon, nekome je nešto romantično, a nekom je to isto patetično. Smatram da bez romantike i pokazivanja nježnosti malim gestama nekom koga voliš život ne bi imao dovoljno okusa, ni mirisa.

Split je rasadnik talenata i zvijezda, svi ste vi autoriteti u svom poslu: Oliver, Gibonni, Karan, Doris, Severina, Vi, Danijela... Kako pojašnjavate ovaj fenomen?

- Split ima južnjački i mediteranski mentalitet, tu je pjesma sastavni dio života. Na svakom rođendanu, rođenju ili kućnoj proslavi se pjeva i mislim da je taj pečat juga koji nosimo nešto što određuje Split kao glazbeni grad.

Vaš otac je poznati košarkaš Zoran Grašo. Obično se, kada je o profesiji riječ, dječaci ugledaju na svog oca. Kako to da ste se Vi ipak odlučili za glazbu?

- Trenirao sam košarku osam godina i čak sam imao ponudu da idem u Chicago na Univerzitet. No, kako Bog uplete prste onda kada treba, točno u to vrijeme dogodio se Oliver Dragojević, koji je uzeo moje pjesme, a odmah nakon toga i Tonči Huljić koji je trebao klavijaturistu za grupu „Magazin", a isti Oliver je preporučio mene. Tako su me tračnice života jednostavno preusmjerile na glazbu i tako sam ušao u te vode. No, ja sam 10 godina išao u glazbenu školu tako da mi glazba nije bila strano štivo,sve se nekako prirodno okretalo u moju korist.

U jeku najveće popularnosti povukli ste se sa scene. Punih deset godina niste nastupali, izdavali. Zbog čega ste se odlučili na ovaj korak i kajete li se danas zbog toga?

- Ne kajem se ni zbog čega, a ponajmanje zbog odluke da se povučem na neko vrijeme. Počeo sam pjevati s 19 godina i za mene nije bilo ni stajanja, niti pauze 10 godina. Radio sam i po 150 koncerata godišnje i u jednom trenutku dogodilo mi se da me više ne raduje izaći na binu, a to je nešto što ne bih nikada dozvolio sebi. U tom trenu sam odlučio da se malo sastavim sam sa sobom i neko vrijeme napravim pauzu. Bilo je to dragocjeno iskustvo, jer sam konačno mogao uživati život s one strane stagea, kao običan građanin. Putovao sam, bavio se svim onim što sam propustio. U međuvremenu sam radio s Huljićem i Bregovićem na projektu „Madre Badessa" i uživao.

Često znate za sebe reći da ste perfekcionist. Je li Vas ikada perfekcionizam koštao u životu?

- Doista ni u čemu nisam zahtjevan osim kada je glazba u pitanju. Pjesma je nešto što ostaje kao tvoj zapis za sva vremena i kada je radim, detaljan sam i idem do krajnjih granica, no, nikada me to nije koštalo u životu.

Regionalna popularnost nije umanjila Vašu skromnost. Kako ste uspjeli ostati nogama čvrsto na zemlji?

- Imam stalne prijatelje i najbolju obitelj na svijetu. Kada se vratim s turneje, u ono malo vremena što provodim s dragim ljudima jedino što želim je biti „stari" Petar i uživati u životu daleko od glamura, svjetala bine i svega što me prati u većini mog života.

Što Vas još, osim glazbe, čini sretnim?

- Sretnim me čini more, lov na lignje i boravak u mojoj vikendici pored Trogira.

Vlasnik ste i restorana u Splitu. Odakle ljubav prema gastronomiji? Što Petar Grašo najviše voli skuhati, a što pojesti?

- Restoran imamo već 25 godina i gastronomija je moja ogromna ljubav i strast. Rijetko kuham, jer nemam priliku, iako obožavam kuhati. Volim se igrati s receptima u spremanju ribe, fascinira me japanska kuhinja, pa se, kada imam vremena, zabavljam kuhajući i spremajući te stvari.

Kakvi su planovi za naredni period i što sebi želite u novoj, 2018. godini?

- Najveći plan je da konačno nakon 15 godina izađe i novi album. Planiramo raditi velike koncerte, od Beograda, Ljubljane i dvorane u Rijeci, gdje radim koncert za Valentinovo. Privatno želim samo zdravlja i dovoljno vremena da ga provedem s ljudima koje volim.