PREMINUO MLADEN KUŠEC "Neki dan mi je pacijent bio"

Legenda hrvatskog novinarstva Mladen Kušec, poznat po svojim radijskim i TV emisijama za djecu i mlade kao što su "Tonkica Palonkica, frrr...", "Patuljci pojma nemaju", "Hihotići" i "Bijela vrana" umro je u Zagrebu, prenosi Hina.

Mladen Kušec rođen je u Zagrebu 1938. godine. U rodnom je gradu završio gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu.

Na tadašnjem Radio Zagrebu počeo je raditi 1963. godine Kao novinar i urednik istaknuo se rado gledanim i slušanim radijskim i TV emisijama za djecu i mlade, među kojima Tonkica Palonkica, frrr..., Patuljci pojma nemaju, Hihotići, Bijela vrana i dr.  Kušecove radijske i TV emisije za djecu, ističe HRT, postale su standard za taj žanr.

Bio je urednik Obrazovnog i dječjeg programa Hrvatskoga radija 1989.–94., nakon toga godinu i pol urednik Radio Sljemena. Autor je tridesetak knjiga pjesama, proze i drama za djecu i mlade (Dobar dan, Volim te, Plavi kaputić, Lili i Vili, Slijedi me). Mladen Kušec dobitnik je više nagrada, među ostalim nagrade HND-a Zlatno pero 1979. (za knjigu Donatela, nastalu prema radioemisiji Bijela vrana), nagrade Mato Lovrak za najbolji roman za mladež 1993. (za roman Mama, tata i ja), nagrada na Tjednu radija u Ohridu 1977. i 1983, nagrade Radio Zagreba 1983. te nagrade HRT-a Ivan Šibl za životno djelo 1991. godine.

Na svom Facebooku oglasio se danas i medicinar kojemu je Kušec prije nekoliko dana bio pacijent.

"Neki dan mi je pacijent bio poznati hrvatski književnik Mladen Kušec.. Onemoćao od starosti i bolesti, nisam ni skužio o kome skrbim, ali sam naravno bio pristupačan i ljubazan (kao i sa svima neovisno jesam li na poslu - jer to je najmanje sto čovječanstvu možemo dati), i tek kad sam vidio ime i prezime zazvonilo mi je. Pitao me je moje ime. Sat vremena nakon sto je otišao kući, na hitnu je došla nepoznata ženska osoba i potražila me. Bila je to njegova kćer, koja mi je donijela njegovu knjigu, s posvetom netom napisanom od zuba vremena drhtavom rukom, pa nije bas sve prepoznatljivo, al' bas zato ima posebnu car dočarane prolaznosti. Sinoć sam došao na posao u noćnu, i već kao obrađen pacijent, čekao je sanitetski prijevoz kući. Obradovali smo se kada smo se vidjeli, i zamolio me da ga okrenem na bok. Rekao sam mu da sam pročitao knjigu i da je prekrasna i da rijeci pjesama u njoj, totalno pasu uz neke moje fotografije i da ću se poslužiti njima. Bilo mu je drago i nasmijao se. A danas umro", napisao je medicinar Josip Stević.