Rastanci su uvijek tužni

Rastanci su uvijek tužni
RASTANCI SU UVIJEK TUŽNI

Kad sam pošo u svijet bijeli,
poče majka suze liti,
tad mi reče tužnim glasom,
nemoj me zaboraviti.

Ode s tobom moja sreća,
ode s tobom osmijeh blagi,
daj se češće javljaj majci,
sunce moje, sine dragi.

Osta tuga i praznina,
i u srcu i u duši,
sa odlaskom djete moje,
cijeli svijet se majci sruši.

Jedina je molba bila,
na samrti, oca tvoga:
Ne ostavljaj majku samu,
molim te ko dragog Boga.

Zašto sada gaziš riječi,
što ih tada ocu dade,
zašto sine ostavljaš me,
u suzama i bez nade.

Nemoj majko kad te molim,
znadeš da te silno volim,
znaš da moram u svijet poći,
al ću brzo kući doći.

Došlo ovo loše vrijeme,
na plećima teško breme
i sve teže će nam biti,
moram za kruh zaraditi.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 01. veljače 2019.