Što rade naši ljudi kada tek dođu u Njemačku?

telefon, broj, zdravlje, mobitel, glavobolja, mobilna telefonija, prijenos broja, mobiteli, virus, RAK, mobiteli, mostarci, razgovor, hercegovački vicevi, gazda, mobitel, zdravlje, rak mozga, Njemačka, duvanjskim gastarbajterima, Hrvatska dijaspora, dijaspora, prisluškivanje, mobitel, telefoniranje, kazna, cijene, nove cijene
Nakon što smo objavili članak o tome da sve više obitelji u Njemačkoj ne može otplaćivati svoje dugove, javila nam se čitateljica, inače porezna savjetnica, koja nam je opisala s kakvim se slučajevima sreće u praksi, među Hrvatima koji tek dođu u Njemačku pa počnu živjeti na rubu svojih mogućnosti. Njeno pismo prenosimo u cijelosti.

'Radim kao porezni savjetnik i najviše radim s našim ljudima. Većinom sa 'gewerbašima', jer je to bio najlakši put doći u Njemačku i ostvariti radni odnos; otvoriti Gewerbe, 75% na Trockenbau (unutrašnji radovi, zidari, stolari i sl., op.ur.), kako već to ide.

Već dobro svima poznata priča; otvoriš Gewerbe, prve dvije godine si oslobođen nekakvih davanja na državu ako ne pređeš prag od 17.500€, odnosno 23.500€, plate te 11€ po satu, ne uplaćuješ si ni mirovinsko ni zdravstveno. I tako se provlače. Eventualno ženu negdje zaposle na pola radnog vremena čisto da ima zdravstveno pa se preko obiteljskog zdravstvenog i on osigura. Ali, to je sad nebitno.

S obzirom da pričam i njemački i hrvatski, većina ih se obrati meni, jer ih ta ista većina ne priča njemački pa tako svaki dan slušam svakojake situacije.

Napominjem da je ovo je općenita kritika u kojoj se ne osvrćem na sve pojedince jer, naravno, nisu svi takvi.

Što rade naši ljudi kada tek dođu u Njemačku?

Nakon mjesec ili dva već uzmu mobitel na ugovor. Većinom se radi o novijim modelima Samsunga ili iPhonea, čija mjesečna pretplata s mobitelom iznosi oko 60€. Ipak, mora se pokazati da se radi u Njemačkoj svoj onoj raji u Hrvatskoj kad se ode na godišnji.

Nakon toga vjerojatno uzmu po dva ili tri ugovora; za sebe, ženu i dijete. To je 180€ mjesečno samo na mobitele.

Nakon par mjeseci, raspituju se kako uzeti auto na otplatu. Jer, kako bi to bilo voziti stariji auto s hrvatskim tablicama i doći s njime na godišnji u Hrvatsku. Ipak, radi se u Njemačkoj. Većinom se odluče za otplatu na rate, sveukupne vrijednosti od 15.000€. Najzastupljeniji su Audi, Mercedes i VW. Rate su od 400€ do 600€.

Sjećam se jednog članka o gospodični koja je uzela nakon par mjeseci rada Mercedes A klasu pa je rekla da je to uspjela nakon par mjeseci rada. Uspjela je, ali da se razumijemo - na Ratenzahlung (otplatu na rate, op.ur.), jer u Njemačkoj su najzastupljenije autokuće one koje drže Afganistanci i Turci. A kod njih, da se razumijemo, možeš dobiti autokredit i sa jednom platnom listom pa je vjerojatno i ona tako uzela. Ne kritiziram, palčevi gore jer je uspjela.

Tu dolazimo do cifre, samo za mobitele i za auto, od oko 750€.
Dok plate stan i ostala davanja, od plaće im ostane oko 200€.

Na kraju, kada se treba ići na godišnji kući, podižu minuse u banci koje otplaćuju od godišnjeg do godišnjeg. I ti isti koji su uzeli te aute (nakon tri ili četiri mjeseca rada u Njemačkoj), dođu u Hrvatsku na godišnji i kažu: 'Evo, uzeo sam ga na keš.'

Kakav keš? O čemu ti pričaš? Auto od 15.000€?

I tako u krug.

Eto, to je ono tipično yugo-zaduživanje. Svi žele biti viđeni i žive od godišnjeg do godišnjeg...'

 

croexpress.eu