SANJARIM O slobodi među lančićima

kolumna, Jelena Rozić, seks i grad, set, serija

Snima se tzv. reboot serije Seks i grad i počele su isplivavati fotografije sa seta. Neke nove scene te stare, kultne serije sad će opet na naše ekrane koji su puno veći nego onda kad su se epizode čekale iz tjedna u tjedan. Sjećam se zvuka uvodne špice koju bih čula iz svoje sobe kad bi, u vrijeme u kojem smo kao djeca morali biti u krevetu, kretala u dnevnom boravku na televiziji. Ljeto prije faksa skinula sam sve sezone i pogledala ih na laptopu, a onda u Zagrebu još i po nekoliko puta jer su se stalno reprizirale na kanalima sa serijama.

Sve i svašta pružala je ta serija, o tome neću pisati, ali bio bi to zanimljiv analitički članak, sigurno. Kao djevojke mogle smo o njihovim temama raspravljati dugo, ali i naučiti neke stvari. Bila je zabavna i odlična, zato je i postala kultna. Mnoge su mi epizode ostale najdraže, mnoge znam skoro napamet, mnogo je citata koje mogu iskoristiti u svakodnevnom životu i mnogo je scena koje bih htjela iskopirati jednog dana. Taj Carriein prozor i taj stolić ispod njega i taj način slobodnog pisanja definitivno je još uvijek u mojoj glavi svaki put kad stanem za tipkovnicu.

Jedne sam se epizode tako sjetila prošli tjedan, one kad Miranda mora kupiti crni grudnjak za pogreb svoje majke i uvjerena je da zna koja joj veličina treba - jer uvijek kupuje tu veličinu. A onda joj u kabinu dođe gospođa, pogleda je i kaže da cijeli život nosi krivi broj pa joj donese ono što misli da će joj bolje odgovarati. Zašto sam se sjetila te epizode? Sestra i ja bile smo u điru i svratile smo u jedan nanovo otvoreni butik s donjim rubljem. Zbog te epizode natjerala sam se da se malo više educiram o tome što znače brojke i slova na grudnjacima, jer mi se činilo da vječno nosim krivu veličinu. Zahvaljujući Mirandi, znala sam da mi treba najmanji model košarice, ali malo širi na leđima, pa sam takav grudnjak u tom novom butiku i tražila.

Trgovkinja mi je predložila da probam jedan model u toj kombinaciji brojeva koja mi odgovara. Moj problem s grudnjakom koji mi je pružila pojavio se pod prstima. Nikad u životu nisam vidjela veći push-up. Nagovorila me, rekla je da se punjenje može izvaditi, i da onda nije toliko ogromno, i da probam - nemam što izgubiti.

Osamdeset A, zvuči kao adresa, vidjela sam na malom kružiću zakačenom na naramenici. Obukla sam grudnjak i pogledala se u ogledalo. Kao neki najčudniji Proustov kolačić ispred očiju bljesnula mi je tamno plava, indigo, boja grudnjaka koji sam nosila u osnovnoj školi - više zato što su svi ostali nosili grudnjake, daleko od toga da mi je trebao. Jer izaći u topiću ili nedajbože bez grudnjaka bilo je ravno javnom sramoćenju. Toliko sam kompleksa imala zbog toga što sam bila ravna, da sam jedno vrijeme i spavala s tim očajnim grudnjacima, a zatezala bih ih toliko da mi naprave ranicu oko vrata. Nikakva edukacija nije dolazila uz pet maraka plaćen push-up indigo grudnjak. Koji broj? Jedinica. Tako su brojevi išli ondje gdje smo ih kupovali - u kućama - od jedan do ne znam točno, jer se s jedinice nisam pomjerala.

Kuće, s dugim “u”, tako smo zvali male butike koji su sad već sravnjeni sa zemljom. Tu smo kupovale bižuteriju, džidže i grudnjake od pet maraka u kojima bi se činilo da imamo grudi. Nitko nas nije educirao o brojevima, što znači širina leđa, a što veličina košarice. Društvo je odjednom imalo sise - morala si ih imati i ti, i mogla si, za samo pet markica.

Gledala sam se u ogledalo u novootvorenom butiku donjeg rublja dok me sestra čekala ispred kabine. Godinama nisam imala tako bujnu situaciju oko lančića. Zabavilo me to jako. Rekla sam trgovkinji da spakira i njega i isti takav u crnoj boji.

Navečer sam sjedila i sama gledala TV u svom novom push-up grudnjaku. Nigdje na televiziji nije bilo nijedne reprize Seksa i grada. Na Instagramu sam otvorila profil reboota koji snimaju. Izbacili su sliku Carrie na ulici. Izgleda šokantno staro. Mršava je, kosa joj je suha i oči joj se ne vide. Ne bih rekla da nosi push-up grudnjak. Poslala sam sliku u našu žensku grupu i napisala: “Koliko mi se ne gleda novi S&TC od 1 do ova slika?” Voljela bih da me najpozitivnije na svijetu iznenade, ali bojim se da to jednostavno, ni uz pomoć najjače produkcije, neće moći biti to.

Pogledat ću ga. Morat ću, to će biti dio moje osobne kulture. Zahvalna sam im na svemu što su me naučile. Na kraju krajeva, skinule su me iz grudnjaka od pet maraka na neki način, pokazale da se može biti seksi i u A košarici. Ova svoja nova dva nisam vratila. Pospremila sam ih u ladicu s rubljem, dobro će doći u nekim situacijama. Ipak, sinoć sam obukla novu ružičastu haljinu koju sam možda ipak malo preusko sašila na leđima, čak i na ovaj normalni 80A bez push-upa. Pomislila sam kako bi mi bolje stajala da na grudima nemam ništa, malo zastala, i nasmijala se. And just like that, kao što će nam Carrie govoriti u novim epizodama, skinula sam grudnjak i haljinu navukla na slobodna prsa. Osjećaj je bio fantastičan, kao onaj kad Miranda napokon obuče grudnjak pravilnih mjera. S nepunih 29 godina učinila sam to prvi put u životu. Izašla sam na večeru bez grudnjaka. I večer je u toj slobodi među lančićima bila prekrasna, a ja nijednom nisam pomislila da svi gledaju u moje besisje. Naprotiv, mislim da mi je osmijeh nadomještao svaki nedostatak, baš onako kako to bude kad na neki način malo pobijediš sebe.

kolumna, Jelena Rozić, seks i grad, set, serija