Putopis ove Mostarke je osvojio Instagram i potaknuo u mnogima želju za putovanjem s djecom

Putopis ove Mostarke je osvojio Instagram i potaknuo u mnogima želju za putovanjem s djecom

Znate onaj osjećaj kada gledate neki dobar dokumentarac o najljepšim mjestima svijeta i na trenutak pomislite da se doslovno osjećate kao da ste tamo?

Upravo to se nama dogodilo tijekom čitanja jednog od najposebnijih putopisa ikad!

Putopis je napisala Inga Marić, Mostarka s austrijskom adresom čija su najveća strast oduvijek neobična putovanja. Ovo je njezin prvi putopis i odvela nas je u čarobnu Kapadokiju.

Svi ste nekad sigurno vidjeli na društvenim mrežama nestvarne prizore balona u zraku po kojima je Kapadokija i poznata... Ipak, Inga nas je uvjerila kako je Kapadokija toliko više od toga.

Zanimljivo je i to što Inga sada putuje sa svojom obitelji koji čine suprug Danijel i dvogodišnjak Gabriel. Upravo hrabra odluka da otputuje u Kapadokiju s dvogodišnjakom nas je ostavila bez daha i na određeni način dala vjetar u leđa da se i sami samouvjerenije s djecom otisnemo na putovanja.
Ono što vam možemo obećati jeste da ćete istinski uživati u čitanju i na kraju ćete se doista osjećati kao da ste posjetili ovo jedinstveno mjesto. Putopis je bilo jako teško skratiti, ali odlučili smo se podijeliti samo neke od informacija ali ujedno vas zainteresirati za potpunu verziju putopisa koja sadržava veći broj informacija, kao i fotografija te nestvarnih opisa. Za potpunu verziju možete kontaktirati Ingu, a njezini podaci su na kraju putopisa.

A sada, uživajte!


Šetnja najljepšim snom – Kapadokija


 Kapadokija u prijevodu znači „Zemlja prekrasnih konja“ i to je nešto što mi se urezalo u pamćenje. Nalazi se usred nekad aktivnog vulkanskog područja nošenog centrom Andolije. 
Ovo nije putopis koji će vas provesti kroz mnoštvo povijesnih činjenica, jer ja nisam lik kojeg povijest osobito zanima. Osim, naravno, u trenucima u kojima je fascinantna, tako da sve ozbiljnije povijesne informacije možete i sami pronaći na Google-u ili muzejima jer se time ovdje nećemo baviti. 

Nikada nisam pisala bucket liste, promjenjive sam naravi kada su u pitanju destinacije koje bih voljela posjetiti, i ako bih ujutro voljela ići u Madrid, možda će navečer moj prioritet biti Sarajevo. 
Zato i jeste interesantno, Kapadokija nije nikada bila mjesto koje sam uvjerljivo i uskoro željela vidjeti. Sve se dogodilo posve spontano, samo mjesec dana prije puta. Međutim, sada kada sam tamo već bila - mogu samo, od srca, sugerirati svima vama koji imate bucket listu progurajte Kapadokiju ka vrhu.

Kako do Kapadokije?
Mi smo kombinirali Istanbul, grad koji mi nikada ne bi mogao dosaditi, i Kapadokiju. No, o Istanbulu ne želim sada, on zaslužuje zaseban putopis. 
U Kapadokiju se uglavnom leti preko Istanbula, i dalje do Nevşehir-a ili Kayseri-a. Premda sam čula da neki gradovi u Njemačkoj imaju direktnu poveznicu s Kayseri-jem. Pa ako kome paše, ispitajte. 

Letjeli smo za Nevşehir, mali grad u kojem se nismo zaustavljali. 
Dogovorili smo unaprijed s hotelom u Göreme-u, shuttle bus koji je koštao 15 eura s tim da za malenoga nismo plaćali, imali smo autosjedalicu i odličan kombi koji smo dijelili s 8 drugih osoba. 

Gdje odsjesti? 


Stižemo u večernjim satima, vozimo se za Göreme pola sata i stižemo u jedan od najdražih hotela u kojima smo ikada odsjeli. Izbor hotela sam vrlo rano suzila kada sam shvatila koja dva imaju najvišu točku iznad grada zbog čega ćemo neometano moći uživati u jutrima i večerima, izlascima i zalascima Sunca, jer realno, to je ono zbog čega smo ovdje.

Sultan Cave Suites i Mithra Cave Hotel su dvije varijante u kojima je pobijedila prva.
Hotel vode mladi i opušteni ljudi koji su spremni savršeno objasniti sve što bi vas ikada moglo ili trebalo zanimati. Uslugu su doveli do vrhunca. 
Ovo mjesto je baš po mom ukusu zato što se niti u jednom trenutku nije osjetila hotelska uštogljenost, dapače vrhunska ležernost i dobrodošlica. Na samom vrhu se nalazi Seten restoran u kojem možete uživati u večeri čak i ako niste gost hotela, što nije slučaj za jutarnji ugođaj. Cijene u restoranu su više nego pristojne. 
Ako kročite u ovaj restoran obećajem bezobrazno uživanje u okusima. Jedan mali tip: probajte Tahini Souffle sa sladoledom. Nešto najukusnije, najmirisnije što sam jela uopće. Svaki doručak ovdje bio je čista umjetnost... Vino-savršeno.

Uživali smo u okusima, turskim delicijama, restoranu u hotelu kao i drugim restoranima - nismo imali nikakvih tegoba.
U kamenoj kući odmah do bazena nalazi se SPA oaza gdje možete probati razne vrste tretmana, piti savršene koktele ili čajeve, probati masaže kao i hammam.


 U slučaju da hotel u kojem boravite nema bazen, a vani je toplo i željeli biste se okupati neki hoteli nude boravak u spa zoni i bazenu uz nadoplatu, bez obzira što niste gost toga hotela. Mi smo zavirili u Local Cave House, za boravak na bazenu traže od 50 – 150 turskih lira, ovisno o sezoni.


 Što vidjeti?


 Vjerojatno jedan od prvih dana u Kapadokiji podrazumijevat će posjet Open Air Museum-u gdje ćete se približiti nekim od najljepših primjeraka rane kršćanske umjetnosti. Ovo je područje pod UNESCO-vom zaštitom. Mjesto koje će voljeti i vaša djeca, većina radnji se odvija vani i oni mogu slobodno uživati, dok odrasli u izmjenama mogu razgledati. 
Što se podzemnih gradova tiče, to je meni jako fascinantno područje i od srca bih preporučila posjetu jednom takvom. Naš izbor bio je misteriozni grad Kaymakli budući da nije toliko udaljen, oko 40 minuta vožnje. Iako su nam rekli da ćemo to lagano moći vidjeti s malim djetetom (koje obožava trčati) ovo je bilo iznimno naporno, smiješno ali uspješno obavljeno. Ako se bojite malih i uskih prostora ovo nije mjesto za vas.  


 Ako se odlučite vidjeti neki od podzemnih gradova obećajte da ćete biti jako strpljivi, nježni s djecom ako ih imate, snalažljivi i tolerantni. Ovu ekspediciju s kolicima ni ne sanjajte, ako imate male bebe klokanica je izvrsna investicija. 

Čarolija nošena jutrom


 Sada slijedi onaj najljepši dio priče, a to su baloni. Mogu birati sanjive riječi, biti romantična ili razmišljati danima kako sročiti ovaj dio putopisa, ali neću vam moći sažeti koliko je savršeno biti dijelom ove male bajke.
Ako već čitate ovo, ja se nadam da ćete jednog dana u budućnosti to sami doživjeti. Jedan od razloga zašto vam u Kapadokiji treba više od dva jutra – nitko vam nikada ne može garantirati da će baloni letjeti u ta doba kada ste vi tu. Kada imate barem četiri jutra, vaše šanse su poduplane.
Njihov let uvijek ovisi o vjetru, vremenskim prilikama ili o koroni :D. Sam let balonom košta od 70 eura pa na gore, taj dio možete dogovoriti u hotelu ili u nekoj od agencija u gradu. O tome vam ne mogu pisati jer nismo probali.
Trebali bismo se ustati jako rano ujutro, prije 04:00, voziti na mjesta otkud polijeću baloni - meni je ta opcija bila neizvediva. I zvučalo mi je pomalo sebično buditi dijete u ta doba i ići nekamo s njim. Mi smo se odlučili ostati na terasi i gledati druge kako lete. Iskreno se nadam da ćemo nekada, u budućnosti i mi doživjeti tu stranu priče, možda na nekom drugom mjestu...  


 
Sada malo o dolinama, pogledima, ostajanju bez daha, što sve možete raditi i zašto dva dana u Kapadokiji nisu opcija...
 

Po gradu smo se gubili, šetali, uživali. Međutim ako biste željeli posjetiti prekrasne doline Kapadokije, trebat će vam auto. U tom slučaju, možete mi se javiti putem instagrama ili e-mail-a. Imam broj osobe od povjerenja, obiteljskog čovjeka, koji vozi taksi. Priča solidan engleski jezik, ima srce veličine zemaljske kugle. Obožava djecu, toliko je spontan, iskren i sigurno vas neće navući na glupost. Sa cijenom krajnje korektan. Kako smo se oduševili odmah prvi dan, odlučili smo se svaki dan na izlete odlaziti s njim. 

Primjera radi, za izlete na dogovorili smo cijenu od 30 eura.
-    Göreme Panorama
-    Uchisar
-    Dolina golubova
-    Podzemni grad Kaymakli
-    Open Air Museum
Kada biste tražili privatnog vozača i vodiča ove cijene bi mogle dosegnuti i 200 eura – provjerena informacija
No, vratimo se sada na doline. 
Imala sam dojam da je Dolina ljubavi ona koja se najčešće fotografira budući da sam tamo vidjela toliko ljuljački, toliko pripremljenih spotova kojima se uranja u prekrasne fotografije. Moram priznati da je meni to sve skupa izgledalo pomalo kičasto, ali vjerujem da, kad se doda izlazak Sunca ovoj dolini nema kraja. Uz malo truda sigurno može nastati čarolija. Mi smo bili u poslijepodnevnim satima, i nismo napravili mnogo fotografija jer smo uglavnom trčali za malenim. Na ovom mjestu se prodaju vrčevi po kojima je Kapadokija i poznata – grad Avanos usko vežu za keramiku i tamo se ljudi još uvijek bave starim zanatima. Za 1 euro, možete uzeti jedan takav ponijeti doma ili flomasterom napisati neku poruku i zakačiti ga vrpcom na stablo. Iz nekog razloga jako volim ove fore koje su vjerojatno potekle iz Pariza, mislim na most i katance. Svrha je ista da ostaviš svoj trag na nekom dijelu zemaljske kugle. Zgodan način da lokalci zarade. 


 Dolina Pasabag (Monks Valley) je na mene ostavila nekako najljepši trag budući da smo na ovom mjestu bili jedini. Čitajući blogove uočila sam toliko puta kako ljudi savjetuju da se na ovo mjesto ode u ranim jutarnjim satima radi gužve. Korona je učinila svoje i u Kapadokiji u ovo vrijeme nije bilo turista. Uživali smo u cvrkutu ptica, i stvorili nevjerojatne uspomene, bili smo sami. Ovo mjesto ne smijete preskočiti. 


 Preostale su Dolina golubova, Dolina mašte i Crvena dolina. Pogled na dolinu golubova lijepo je mjesto jer možete vidjeti toliki broj golubnjaka u stijenama i sigurno doživljaj za djecu jer ih mogu hraniti.

 

E sad, veličanstvena Crvena dolina. Ovo je jedna od onih lokacija koja se moraju posjetiti, i to na način da ovdje dođete, pronađete svoju stijenu i u miru uživate u zalasku Sunca. Prizori su bajka, moj muž je rekao da mu je to jedan od najljepših zalazaka u životu uopće. Boje se prelijevaju niz padine, i crvene stijene. Da sjedneš, šutiš, piješ čašu vina i sanjaš. Ovo, najiskrenije, nije nikako mjesto na koje biste trebali doći s djecom. Morate biti jako pažljivi. Mi smo pronašli jedno maleno mjesto na samom početku doline gdje smo mogli neometano uživati u zalasku Sunca, malenom smo kupili igračku te ga smjestili na sigurno, između nas dvoje. Uživali smo sat vremena nadrealni krajolik isklesanih visokih kamenih formacija koji mijenjaju boju sa svakim zalaskom sunca. Ne mogu zamisliti da sam propustila vidjeti zalazak Sunca na ovom mjestu. 


 I za kraj, možda neočekivano, meni najdraža destinacija, i highlight cijelog putovanja - jezero Tuz Gölü. 


 Drugo po veličini u Turskoj... Slano jezero koje sa 32.9%  saliniteta, nadilazi salinitet Mrtvog mora. Sat i pol do dva, ovisno o brzini vožnje haha, udaljeno od Kapadokije. Navodno ima ljekovita svojstva, ali taj dio nisam istražila. Bakterije i mikroalge u jezeru, uz ultraljubičasto zračenje, daju vodi crveni ton. Ovo je omiljena destinacija flamingosa iako ih mi nismo uspjeli vidjeti.
Mjesto na kojem ne vidiš obzor, nestvarno rajsko zrcalo koje te ubijedi da se baš ovdje nebo i Zemlja spajaju. Ovo jezero nikada ne bih zaobišla ako bih ga kada imala priliku vidjeti, ponijela bih obuću do koje mi nije iznimno stalo i šetala bih po vodi do kasnih večernjih sati. Sol pod prstima zna biti iznimno neugodna, tako je i za mene ovo iskustvo na nekim mjestima bilo bolno jer sam krenula bosa. Ovo smatram osobito važnim ako putujete s djecom, čizmice za kišu bi bile idealne. 
Put do jezera je odličan i vožnja ugodna, ali u svakom slučaju bih preporučila da idete s nekim tko ovo područje dobro poznaje jer se jezeru može prići s različitih strana. 


 Ako sve sumiramo, dobijemo jednu nevjerojatno lijepu kombinaciju raznolikog putovanja koje je, po meni, najbolje šiti po vlastitoj mjeri. Ne mogu reći da je ovo putovanje savršeno za obiteljski trip. Ali da može biti jako interesantno kako za roditelje tako i za djecu – to definitivno. Kapadokija je jedna od onih destinacija koja će vas zasigurno oduševiti, relativno je blizu, nije preskupa investicija, a doživite toliko toga. Trag nosim zauvijek. 

Za sve upite stojim na raspolaganju na mail adresi [email protected] ili na Instagram profilu @mademoisellein.