Dnevnik gradske cure: Muškarci su bolji od žena. Točka.

gradska cura
gradska cura

...(pitam se kad ćemo napokon prestat lajkat taj "inovativni" status koji se masovno piše svake godine na Dan žena a realno, zabavan je još samo rezidentima doma Zaboravljeni križevački ujaci) - ne mislim da su muškarci bolji od žena. Ne generalno.

Neki jesu bolji, neki nisu, kao što su neki pekmezi od šljiva bolji od nekih pekmeza od marelica a neki nisu. Ovisi kakva je šljiva ili marelica, i jedna i druga može bit trula i pljesnjiva.

Ne volim kad se priča da je jedan spol bolji ili gori od drugog.

Loš vozač nije loš vozač zato što je žena nego zato što loše vozi, kao što ni Ivo Sanader nije loš zato što je muškarac nego zato što je loš. Bio bi jednako loš i da je žena, samo bi se vjerojatno manje debljao u licu a više u guzici i bokovima.

Dobrota nema spol, kao što ga nema ni šupak. Ili jesi, ili nisi.

Prošli tjedan je bio Dan žena i bilo je svega. Protesta i marševa. Svađa oko ravnopravnosti. Porodiljni. Jednakost plaća. Žene protiv muškaraca, muškarci protiv žena, jajnik protiv testisa, lajk protiv lajka.

Naporno je to. I potrebno, naravno, glupo je uopće napominjat da je u 2017. NORMALNO da žena ima istu plaću za ISTI posao kao i njen kolega. Ja sam jednom radila na jednom radiju s jednim kolegom čiji je opseg posla bio trostruko manji a plaća dvostruko veća. "Šef ti voli muškarce u eteru" - rekli su mi kolege koji su već navikli. Odvratan osjećaj. Osjećaš se kao da manje vrijediš jer u sustavu u kojem je novac važna metrika, dvostruko manja plaća za trostruko više posla je jasna poruka da stvarno vrijediš manje. Ne suptilno, ne između redaka - točno, matematički, u decimalu. Pa radiš s manjim guštom ono što si htio radit s puno ljubavi. Zamjeraš kolegi koji, kao što ti nisi kriva što imaš jajnike koji nose prepolovljenu plaću, on nije kriv što ih nema. Sjebano i ružno, ali ovaj zaključak je jednako inovativan kao i status "sretan Dan žena svim ženama i muškarcima koji se tako osjećaju." Jednako inovativan je i zaključak da se protiv svega toga treba borit. Jasno, a bananu treba ogulit prije nego što ju pojedeš.

Ja sam se na Dan žena odlučila borit protiv nečeg drugog - protiv žena koje mrze žene.

Ima ih posvuda, na svakom poslu, u svakom tramvaju, u svakom javnom wc-u dok pereš ruke. Neke od njih su ti neprijateljice i to će ti jasno pokazat. One su puno manji problem. Puno više njih su ti PRIJATELJICE. Kolegice. One koje te zovu "draga."

E one su već malo veći prišt, onaj potkožni koji ne vidiš ali znaš da te nešto boli.

Imala sam ih par, naravno.

Imala sam jednu koja je dok smo surađivale na jednom projektu pred svima namjerno na sav glas govorila stvari tipa "crna boja kose je najseljačkija boja kose, to je baš dno" - bila mi je nadređena, meni crnokosoj, i uživala je u svakom trenutku u kojem mi je nanosila takve "suptilne" udarce pred cijelom ekipom kojoj je također bila nadređena. Danas me grli i ljubi jer sam bila na televiziji. "Hej draga!" - i ostali proljevi koji izlaze iz oportunističkih usta gladnih samo kratkoročnih podražaja. Voli me sad, a znam da priča ružno o meni jer tako priča o svima. Sve su kurve, sve su glupače, sve su krivo pofarbane. I sve su "draga." Ljubavi. Ljepotice moja.

Imala sam i jednu koja mi je za moje prvo gostovanje na televiziji rekla: "To su te sigurno zvali jer te lik s HRT-a želi jebat." Ne čestitam, ne super, ne bravo za tebe - ideš jer netko želi imat snošaj s tvojim tijelom.

Najgore šamare koje sam ikad dobila u životu servirale su mi upravo žene, što je smiješno ako uzmemo u obzir da me jednom našamarao i "muškarac." On je bar bio ljut i iskren dok je to radio - ženski šamari su najčešće dolazili uz nasmiješeno lice i izraz "draga."

I to je odvratno.

Žene vrlo često znaju bit odvratne prema drugim ženama i što je najgore, ni to baš nije neka nova informacija. Zna se. Priča se. "Žena je ženi vuk" - ništa novo. Bilo je u vrtiću kad smo se tukle oko dečka, bilo je u školi kad su se popularne cure distancirale od cura s aparatićem, na poslu, na faksu... Žene se međusobno kolju gore nego što se kolju BBB-ovci i Torcidaši. Oni se bar psuju i pomlate javno, ne pišu si ispod profilnih slika "prekrasna si" i istovremeno šalju screenshot u grupnu poruku: "Marija ima ogavne obrve, kaj je to?!"

Većina današnjih prosvjeda i inicijativa govori kako je teško biti žena u muškom svijetu i je, naravno da je teško, ali ponekad je još teže biti žena u ženskom svijetu.

Tu ima najviše sranja i problema. Tko god je radio sa ženama, zna o čemu pričam.

Tračevi. Zavjere. Odmjeravanje. Natjecanje. Gluma.

To mislim kad kažem da su muškarci bolji od žena.

Ne bolji generalno, ne uvijek, ali u nekim stvarima jesu.

Prvo, ne oslovljavaju se s "draga" (ili ekvivalentom te riječi u muškom svijetu) kad nekog ne podnose. Prosječna žena će svoju najgoru neprijateljicu oslovit s najljupkijim nadimkom koji može izvuć iz guzice. Što ju jače mrzi, to je ljepši nadimak. Draga. Srce. Kokica. Ljepotičica. Ljubavičičkica. Vidi macuuu kako se sredilaaa (kad zna da te mora pohvalit a ne može preko usta prevalit da si lijepa jer će joj se osušit jezik ako to kaže). Ljubaviiii! Srećicaaa! Kajdančica mala! Muškarac koji nekog ne voli će ili suzdržano pozdravit ili NEĆE pozdravit ako se ukaže prilika. Žena će vidjet nekog kog ne podnosi "o jbt neeee ova glupača je tu Isuse molim te pravi se da pričaš sa mnom da ju ne moram pozdravit shit evo mislim da nas je vidjela ubit ću se ne da mi se to sad" EEEEEEEJ DRAGAAAAAA! Zato su muškarci bolji od žena, jer ne lažu da nekog obožavaju ako nije nužno (pod nužno mislim to im je šefica i moraju).

Ne kolju se oko žena. Tu i tamo se kroz povijest dogodilo da su se dva lika poklala oko žene, ali generalno, muškarci to rade puno rjeđe od žena jer imaju bro code. Ako se cura sviđa jednom tipu, njegov frend ju ne dira. To se zna. "Sorry Marija, sviđaš se mom frendu Marku, nemrem ti dirat tijelo." S druge strane, puno su veće šanse da će Marija zbarit frajera koji se dugo sviđa njenoj frendici i raskinut odnose s njom iako se znaju od vrtića. "Znam da smo prijateljice još od Jugoslavije Ivana, ali Marko ima lijepe oči i oboje smo lajkali X-Men i Kebab na Facebooku tak da sorry... dragaaaa!" Muškarci imaju bro code i poštuju ga jer poštuju svoje prijatelje. Žene su često spremne sjebat najbolju frendicu jer "Možda je baš Marko TAJ".

Još jedan razlog zašto su muškarci bolji od žena - ne druže se s ljudima koje tračaju. Ili ne tračaju ljude s kojima se druže, kako god. Naravno da će tu i tamo trash-talkat frenda koji nije prisutan, ali žene to rade više, jače i češće. Žene ne tračaju kad se nađu, žene se nađu da bi tračale. Znaš ovu pjesmu od Drage Gervaisa?

"Tri nonice stare
pred kućun su stale
i kritikale.
I Katu, i Pepu, i Jelu,
i Toncu debelu.
Jedna da j' takova,
druga onakova,
jedna bi se rad ženit,
druga se zna lenit,
treća sve zafraja
četrta da ne vaja.
A svet da se j' pokvaril,
i prvo da j' boji bil.
Tri nonice stare
su kritikale
od osme do polna.
A kad je polne zvonilo,
jednoj je doma poć bilo.
Su dve ustale
i nju kritikale."

Postoji razlog zašto su nonice a ne nonići. Zato su muškarci bolji od žena, jer ne uživaju toliko u crnjenu ljudi koje zovu prijateljima.

Ne uživaju ni u neuspjehu prijatelja - žene puno češće uživaju u neurednom stanu, lošijem poslu ili zagorenom kolaču svojih prijateljica jer se potajno uvijek natječu s njima. I jer je neuredan stan idealna prilika za još jedno tračanje glupe Ivane koja je jako loša domaćica za razliku od mene.

Bolji su jer kad vani vide drugog muškarca koji je obučen isto kao oni, ne reagiraju. Žena koja vani vidi curu u istoj haljini automatski ima novu neprijateljicu.

Bolji su muškarci i jer ne analiziraju poruke koje im šaljemo. Njima vidimo se znači da se vidimo, pusa im znači pusa a 90 posto emotikona niti znaju što znači, niti ih je briga. Prosječna žena na svaki "vidimo se" radi screenshot i pita frendice ŠTO JE MISLIO?!?!, pusa joj je nedovoljno romantična ako nema srce pored a krivo poslani emotikon smatra indikatorom prekida koji treba analizirat cijelo vijeće žena. Zato su muškarci bolji, jer žive u trenutku i ne rade Chemtrails zavjeru od svake točke i zareza.

Bolji su od nas i jer nas trpe kad si same kompliciramo život i okrivljujemo njih.

MI kupujemo neudobne štikle zbog kojih kvarimo izlazak i sebi i NJEMU koji nas mora nosit doma.

MI se sređujemo satima iako smo NJEMU bile ok i u prvoj kombinaciji. A sređujemo se ne toliko zbog njega nego zbog toga da naše "drage" prijateljice znaju tko je kraljica.

MI si govorimo da smo gadne bez šminke i da si trebamo rekonstruirat lice iako smo NJEMU najljepše bez nacrtanih obrva, usta, brade i ostale žbuke.

MI se bediramo zbog celulita koji oni ni ne doživljavaju.

MI si namećemo hrpu stvari i standarda za koje prosječni muškarac nije ni čuo. Balayage, strobing i slične stvari su komplikacije koje same unosimo u život.

MI si govorimo da smo debele, ne oni.

MI si brojimo strije, ne oni.

MI pitamo jel nam guzica izgleda veliko u ovim hlačama.

MI govorimo da su svi muškarci kreteni a konstantno dajemo šansu isključivo kretenima i ignoriramo one dobre.

Zato su muškarci bolji od nas, jer nas puštaju kad se uvjeravamo da nam oni kompliciraju život čak i kad to radimo same.

I jer nam puštaju da pobijedimo u svađi češće nego što to zaslužujemo.
Ja u pobijedim u 99 posto svađa s muškim čovjekom a ne zaslužujem pobijedit ni u pola njih. Ali pobijedim jer mi on da.

On sjebe, ja se naljutim - on se ispriča. (Naravno).

Ja sjebem, on se naljuti, ja se naljutim jer koji se k on ima ljutit na mene đubre bezobrazno nezahvalno - on se ispriča. (Naravno).

Zato su muškarci ponekad bolji od nas.

Naravno, ponekad nisu.

Većinom smo jednaki. Jednako dobri, jednako loši, jednako kvarni.

A u stvarima u kojima nismo jednaki se trebamo borit da to postanemo.

Za jednaka prava, jednake satnice, jednake uvjete.

Ali ponekad si same postavljamo nogu. Mi, žene, same sebi.

Ne naši šefovi, ne glupi muškarci - žene ženi.

Umjesto da nam je zbog tuđeg uspjeha drago, držimo fige da druge ne uspiju i istovremeno ih zovemo "draga."

Umjesto da jedna drugoj pomažemo i otvaramo vrata, zaključavamo ih i bacamo ključ.

Umjesto da jedna drugoj držimo leđa, u leđa si zabijamo noževe.

Kolju nas nepravde i nejednakosti sa svih strana, a mi energiju trošimo na klanje sa drugim ženama.

Umjesto da šamaramo sve te silne nepravde zajedno, šamaramo jedna drugu. I zovemo se "draga" puno češće nego što to mislimo.

Zato su muškarci ponekad bolji od nas, jer ne zabijaju autogolove u utakmici koju pokušavaju odigrat dobro.

Index.hr