VIDEO  Djeci govorimo da budu pristojna, a pokazujemo im nasilje: Toni Maglica upozorava na odgovornost odraslih

Nasilje među djecom i mladima ne može se promatrati odvojeno od ponašanja odraslih, odnosa u obitelji i načina komunikacije u javnom prostoru. Na to u podcastu „Rastući s djecom“ upozorava splitski socijalni pedagog Toni Maglica, ističući da djeca usvajaju obrasce ponašanja koje svakodnevno gledaju oko sebe.

Na pitanje zašto su mladi nasilni daje izravan odgovor: „Zato što je društvo nasilno i zato što ste nasilni vi i ja, profesor, mediji i političar.“

Prema njegovu viđenju, razgovor o vršnjačkom nasilju zato mora uključiti i odgovornost odraslih. Uz pitanje kako se dijete ponaša, potrebno je razmotriti kakvim je primjerima izloženo u obitelji, školi, prometu, na društvenim mrežama i u javnom govoru.

Vrijeđanje i ponižavanje postaju svakodnevica

Maglica upozorava na normalizaciju nasilja, koja se ne očituje samo u fizičkim napadima i ozbiljnim incidentima. Problem vidi i u svakodnevnom vrijeđanju, ponižavanju, agresivnoj komunikaciji i nedostatku poštovanja.

Takvi se obrasci, navodi, mogu prepoznati u prometu, odnosima među odraslima, komunikaciji roditelja s nastavnicima i političkom diskursu.

„Nema bazične kulture u komunikaciji. Nema ljudskog ophođenja, nema empatije“, upozorava Maglica.

Odrasli pritom od djece očekuju pristojnost, toleranciju i razumijevanje, dok im vlastitim ponašanjem mogu slati sasvim drugačiju poruku. Kada dijete gleda kako odrasli neslaganje rješavaju vikom, uvredama ili ponižavanjem, i takvo ponašanje postaje dio njegova iskustva o odnosima s drugima.

Granice se postavljaju prije adolescencije

Govoreći o nasilju među tinejdžerima, Maglica naglašava da se obrasci ponašanja razvijaju mnogo prije sukoba, prijetnje ili fizičkog napada koji privuku pozornost javnosti.
Posebno ističe važnost jasnih granica u ranom djetinjstvu. Uz sigurnost i podršku, djeci je potrebno pomoći da nauče prihvatiti frustraciju i razumjeti da njihove želje ne mogu uvijek biti ispunjene.

Prema njegovim riječima, pretjerano popuštanje i izostanak granica mogu otežati kasnije suočavanje sa situacijama u kojima dijete ne može dobiti ono što želi. Zbog toga ozbiljan incident u dobi od 16 ili 17 godina otvara i pitanje ranijeg odgoja, podrške obitelji te pravodobne reakcije odgojno-obrazovnog sustava.

Maglica podsjeća da škola ima i odgojnu ulogu, koja ne bi smjela ostati u sjeni nastavnog gradiva i ocjenjivanja.

„Mi smo pretvorili školu u neko mjesto u kojem se stječu znanja, u kojem je fokus na znanjima i ocjenama“, kaže.

Škola bi, uz stjecanje znanja, trebala biti prostor u kojem djeca uče razgovarati, rješavati sukobe, prihvaćati odgovornost i poštovati druge.

Odgovornost se ne može svesti na riječ „sustav“

Nakon ozbiljnog incidenta često počinje prebacivanje odgovornosti između obitelji, škole i drugih institucija. Maglica pritom upozorava da iza sustava stoje konkretni ljudi: roditelji, odgojitelji, nastavnici, razrednici, stručne službe i ravnatelji.

Odgovornost zato, prema njegovu viđenju, treba razmatrati i prije nego što problem eskalira. Važno je utvrditi tko je mogao primijetiti teškoće, reagirati, postaviti granicu ili potražiti stručnu pomoć.

Takav pristup podrazumijeva suradnju obitelji i škole te spremnost da se na upozorenja odgovori pravodobno.

„Moje dijete to nikada ne bi napravilo“

Maglica upozorava i na roditeljsko uvjerenje da mogu sa sigurnošću znati kako se njihovo dijete ponaša kada nisu prisutni.

Rečenice poput „moje dijete nije takvo“ ili „on to sigurno nije napravio“ mogu otežati prihvaćanje informacije da dijete vrijeđa, prijeti, udara ili isključuje nekoga iz društva.

Roditeljima zato poručuje da budu spremni saslušati nastavnike, trenere i druge osobe koje dijete susreću u različitim okolnostima. Roditelji ne mogu imati potpuni uvid u ono što se događa u školskom hodniku, na igralištu ili u grupnim razgovorima na internetu.

Informacija o problematičnom ponašanju, koliko god je teško prihvatiti, može biti prilika da se problem prepozna i da se djetetu na vrijeme pomogne.

Uključenost roditelja i povjerenje

Važnim smatra i roditeljsku uključenost: poznavanje djetetovih prijatelja, interesa, mjesta na kojima provodi vrijeme i događaja koji obilježavaju njegovu svakodnevicu.

Pritom razlikuje uključenost od pretjerane kontrole. Naglasak je na odnosu i komunikaciji kroz koje dijete može osjetiti da se roditelju smije obratiti i kada pogriješi ili se nađe u problemu.

Takav odnos uključuje i poštovanje djetetove privatnosti. Roditeljska briga trebala bi omogućiti razgovor i podršku, uz jasne granice i odgovornost za ponašanje.

Nasilje se događa i bez fizičkog napada

U razgovoru se otvara i pitanje nasilja u digitalnom prostoru. Vrijeđanje, ponižavanje, isključivanje iz grupa, dijeljenje tuđih fotografija i narušavanje privatnosti oblici su ponašanja koje roditelji također trebaju prepoznati.

Maglica naglašava da praćenje djetetove dobrobiti ne treba svesti samo na broj sati provedenih pred ekranom. Pozornost treba obratiti i na promjene u ponašanju, poput povlačenja, promjena raspoloženja, problema sa spavanjem ili izbjegavanja kontakta očima.

Takve promjene same po sebi ne potvrđuju da je dijete izloženo nasilju, ali mogu biti povod za razgovor i nastojanje da roditelj razumije što se događa u njegovu životu.

Odrasli trebaju pokazati ponašanje koje očekuju od djece

Magličina je poruka da prevencija nasilja zahtijeva i preispitivanje ponašanja odraslih. Djeca promatraju kako roditelji, nastavnici i osobe u javnom prostoru razgovaraju, reagiraju na ljutnju i rješavaju nesuglasice.

„Djeca uče od nas. Oni zrcale nas i oni su ogledalo društva“, poručuje.

Odgovornost odraslih zato uključuje svakodnevno pokazivanje poštovanja, spremnost na razgovor i rješavanje sukoba bez vrijeđanja i ponižavanja.

O nasilju, roditeljskoj uključenosti, granicama i rizičnim ponašanjima Maglica govori u podcastu „Rastući s djecom“.

Cijeli razgovor dostupan je na poveznici ispod.

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore