Četiri karte u jednom smjeru, u jednom danu iz Hercegovine

putnik
putnik
Mladost je sama po sebi vesela i trebala bi koliko toliko biti bezbrižna. Kažem , trebala bi....jer ova mladost to sigurno nije, piše Fenix.

U samo jednom danu pregršt putnih karata u jednom smjeru za put u "obećanu zemlju"!

Govori o tome i priča jednog mladića iz Livna. Kaže: "Radio sam u Njemačkoj pola godine i bilo mi je lijepo. Gazda Švabo, dobra plaća i stan. Vratio sam se s nešto ušteđevine i kupio auto. Počeo sam raditi u Livnu, četiri mjeseca nisam imao slobodnog dana. Kad bih pitao šefa za slobodan dan, uvijek bi odgovarao neka se strpim.

Više nisam mogao. Mlad sam momak i volio bih bar jedan dan imati slobodno.U Švabe sam imao dva slobodna dana i dobru plaću. Ma ova nepravda ovdje mi najviše smeta. Sad nas trojica, ćaća, brat i ja, radimo u tri države. Sestra i mater kući. Sestra studira, peta je godina i čim završi i ona će vani. Vidi i ona sve i ne može se pomiriti s tolikom nepravdom. Tko god ode jednom i vidi kako se vani živi, teško će se vratiti i opet gledati istu nepravdu. Puno je naših u Njemačkoj.Samo u jednom malenom mjestu gdje mi ćaća radi ima dvadeset obitelji iz našeg kraja"-priča mladi Livnjak na pauzi uz kavu dok mu hladni vjetar šiba obraze.

Jedna 23-godišnjakinja iz mjesta u blizini Mostara kaže: "Baš jučer sam odradila smjenu u kafiću i jutros krećem u Njemačku. Radit ću kao spremačica dok ne usavršim jezik. Morala sam otići jer mi nije bila plaća dobra, a previše sam radila".

Slična je priča i 27-godišnjakinje iz Čapljine. No, ona nije mogla pronaći posao ni u domovini, ali ni u Njemačkoj u svojoj struci.

"Nema što nisam pokušala.Stvarno baš sve. Evo, ponijela sam sve diplome koje sam prevela i sve nagrada koje sam osvojila. Ništa mi to nije pomoglo da nađem posao ovdje. Sve smo pokušali.. U Njemačkoj se neću baviti poslom svog fakultetskog obrazovanja. Išla sam na tečaj za njegovateljicu.Tako se najbrže dođe do posla. Pisala sam im od kuće i rekli da dođem. Malo sam tužna jer ostavljam svoju obitelj i prijatelje, svoj kraj, ali izbora nema, kaže", 27-godišnjakinja.

Mladić iz Ljubuškog radi preko student servisa kako bi mogao plaćati fakultet. Kaže, čim završi fakultet, ide u Njemačku.
"Bio sam ljetos dva mjeseca u Njemačkoj, radio sam, gazda mi platio novac za kartu i kad sam dolazio i krenuo kući. Radi se jako puno u Njemačkoj, ali te i cijene. Sad idem opet, jer imaju malo više posla oko božićnih blagdana, pa idem kao ispomoć", kaže mladić iz Ljubuškog.

Tužna je priča i jedne žene iz Mostara koja je na pragu 60-te godine, spakovala kofer i krenula u Frankfurt. Kaže, nema izbora. -

"Ima nekoliko onih koji imaju i uživaju, a mi ostali propadamo iz dana u dan. Ne mogu reći da sam gladna i žedna u Mostaru, ali ne želim gledati tu nepravdu, i zato idem raditi u Frankfurt", rekla je.

To su samo četiri priče, četiri sudbine, četiri karte u jednom smjeru, u jednom danu iz Hercegovine. A što je s ostalima? Nisam htjela dalje pitati jer me bilo strah od toga koliko će ih odgovoriti da imaju kartu za jedan smjer.

Na žalost, malo kome to smeta....

Fenix-magazin/Daniela Škegro