Uloga letve i vodopada u gradnji mini HE koja je na čekanju 15 godina

Uloga letve i vodopada u gradnji mini HE koja je na čekanju 15 godina
interview.ba

Drago Lukenda iz Širokog Brijega i tvrtka Eco Energi d.o.o. Mostar (koja je 50 posto u vlasništvu državljana Republike Hrvatske) 15 godina čekaju odobrenja potrebna za gradnju minihidroelektrane za koju su 2007. godine dobili koncesiju. U Centru za zaštitu životne sredine cijene da je ovaj spor moguće završiti samo prekidom ugovora o koncesiji, ali da se vlast u BiH plaši investitora,  no da je u pravu svako ko se protivi gradnji mini HE iznad vodopada, a Lukenda prijeti arbitražom u Washingtonu, piše Interview.ba.

Dok širom BiH traje borba za zabranu gradnje minihidroelektrana, Drago Lukenda iz Širokog Brijega i tvrtka  Eco Energi d.o.o. Mostar, koja je 50 posto u vlasništvu državljana Republike Hrvatske, 15 godina čeka odobrenja potrebna za gradnju minihidroelektrane za koju je 2007. godine dobio koncesiju. Sve ove godine se nalazi u labirintu između Općine Prozor-Rama, Hercegovačko-neretvanske županije i  Županijskog suda u Mostaru. U vrijeme kada nastaje ovaj tekst, u svibnju 2021, ima koncesiju, urbanistička i okolinska dozvola su u nekoj fazi razmatranja pred Županijskom sudom u Mostaru, a građevinska dozvola čeka – urbanističku!

„Imam 150 akata povodom tri dozvole i mislim da se 80 posto toga odnosi na vraćanje postupka na početak. Nedopustivo je da se predmet  toliko puta vraća na početak, pa valjda bi trebalo ili da odobre ili ne odobre, da neko donese konačnu odluku. Mislim da se preko mog predmeta načelnik Općine Prozor-Rama dodvorava stanovnicima sela Duge“, kaže Lukenda i najavljuje da će zatražiti arbitražu kod Međunarodnog suda za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu jer su partneri u poduzeću Eco Energi d.o.o. Mostar iz Hrvatske, a on smatra da ova gradnja podliježe Ugovoru između BiH i Republike Hrvatske o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja.

„Procjena je da za svaku godinu odlaganja početka proizvodnje gubimo oko 700.000 KM u struji“, pojašnjava Lukenda.

Lukenda je u međuvremenu dobio i dvije odluke Ustavnog suda BiH o nedopustivom trajanju postupka  – u travnju 2016. za Općinu Prozor-Rama i u srpnju 2017. za Vladu HNŽ. Ustavni sud BiH je Općini Prozor-Rama naložio da po hitnom postupku okonča postupak izdavanja urbanističke suglasnosti započet u svibnju 2008. godine, a Vladi HNŽ da upravni postupak izdavanja okolinske dozvole okonča po hitnom postupku jer traje od svibnja 2007. godine, no ni nakon toga se ništa nije dogodilo.

U uredu ombudsmana za ljudska prava u BiH kažu da je ovaj predmet spreman za Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, a da bi Lukenda i njegova tvrtka već sada mogli dobiti materijalnu odštetu od institucija koje je Ustavni sud BiH upozorio na neprihvatljivo dugo trajanje procesa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ima Lukenda i treću odluku Ustavnog suda BiH koja se odnosi na zabranu postavljanja cijevi kroz selo, ali ona za sada nije tema.

Sve je počelo kada je Dragin otac Jure Lukenda 1989. godine dobio suglasnost za gradnju minihidroelektrane, u prosincu 1989. Republičko tajništvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo  u BiH Juri dodjeljuje vodoprivrednu suglasnost za gradnju na rijeci Dušici u Dugama kod Prozora, a 1996. godine Odjel graditeljstva tadašnje Hrvatske Republike Herceg Bosna  produžava ranije izdanu građevinsku dozvolu.

U međuvremenu Drago Lukenda preuzima očev posao i 2007. godine  od Općine Prozor-Rama dobije  koncesiju na 30 godina uz uvjet da mini HE izgradi za 12 mjeseci nakon što dobije građevinsku dozvolu i pusti je u rad nakon dva mjeseca probnog rada. Mini HE je ranije upisana u prostorni plan Općine, a 2008. godine pomoćnik načelnika Općine Prozor-Rama Željko Škarica potpisuje Rješenje o urbanističkoj  saglasnosti koju će 2009. načelnik Jozo Ivančić poništiti. U svibnu iste godine Ministarstvo  građenja i prostornog uređenja u Vladi HNŽ poništava poništenje i vraća postupak na početak, pa Općina Prozor-Rama ponovo pokreće postupak za izdavanje urbanističke saglasnosti, ali uz sudjelovanje lokalnog stanovništva sela Duge, pa se Lukenda žali, pa Ministarstvo građenja odbija Lukendinu žalbu i prihvaća sudjelovanje stanovnika sela Duge, pa Županijski sud u Mostaru poništi odluku Ministarstva, pa na Lukendin zahtjev preispituje odluku i u studenom 2009.  ponovo poništava urbanističku dozvolu, potom u siječnu 2010. Ministarstvo za građenje i prostorno uređenje u Vladi HNŽ predmet vraća Općini na ponovni postupak,  pa Županijski sud u Mostaru u travnju 2011. poništava odluku o vraćanja na ponovno postupanje, pa u svibnju 2012. Županijski sud,  pa u veljači 2014. opet Županijski sud,  u ožujku 2014  Općina opet poništava urbanističku saglasnost, pa u svibnju 2014. županijsko Ministarstvo građenja i prostornog uređenja vraća predmet Općini na ponovni postupak,  pa u srpnju 2014. Općina opet poništava urbanističku saglasnost iz 2008, pa Ministarstvo građenja i prostornog uređenja u Vladi HNŽ u rujnu 2014. Općini opet vraća na ponovni postupak, pa u studenom 2014. Općina opet poništava akt iz 2008.,  u siječnju 2015. godine Ministarstvo građenja i prostornog uređenja u Vladi HNŽ odbija Lukendinu žalbu na odluku Općine Prozor-Rama i poziva se na odluku nekadašnjeg Doma za ljudska prava koji je 90-tih godina prošlog stoljeća zabranio svaku  gradnju u okolini vodopada Krupić bez valjanih dozvola, ukoliko bi ona ugrozila okoliš.

Vodopadi u Krupiću su pod zaštitom države od 1956. godine, ali je za aktere ove priče sporno koji dio područja oko vodopada je pod zaštitom i u čijoj nadležnosti je ta zaštita. Općina Prozor-Rama tvrdi da ne posjeduje zemljišne knjige jer su izgorjele u Drugom svjetskom ratu, pa ne znaju granice katastarskih čestica, ali da prema dostupnoj dokumentaciji – na parceli na kojoj Lukenda želi graditi nema zabilježenih nikakvih zabrana. 2006. Zavod za zaštitu spomenika pri Ministarstvu kulture i sporta u Vladi FBiH  obavještava Lukendu da nemaju registar zaštićenih objekata prirodnog nasljeđa jer je izgorio u ratu 1992-95., ali da oni svakako ne vrše zaštitu prirodnog naslijeđa,  u studenom 2006. županijsko Ministarstvo građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša u  Vladi HNŽ izdaje službenu zabilješku da, između ostalog,  ne postoji dokaz o potrebi pribavljanja suglasnosti nadležne institucije za zaštitu prirodnih rijetkosti, a 2008. Ministarstvo građenja i prostornog uređenja u Vladi HNŽ izdaje akt prema kojem Zavod za zaštitu spomenika pri Ministarstvu kulture i sporta u Vladi FBiH daje stručno mišljenje da sporni lokalitet, odnosno katastarske čestice na kojima Lukenda želi graditi pripadaju zaštićenim dijelovima prirode u skladu s rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz 1958. godine.   No 2004. je  županijski građevinski inspektor Meho Manov utvrdio da na spornom lokalitetu postoji zaštita prirodnog spomenika, ali ne na parceli gdje bi Lukenda gradio, a da na istom lokalitetu ima drugih objekata za čiju gradnju nije traženo odobrenje  organa koji se bave zaštitom prirodnih rijetkosti, donosi Interview.ba.

A o čemu se zapravo radi? Stanovnici sela Duge su protivi gradnje mini HE iznad vodopada i u svakoj novoj etapi ovog postupka je spor oko toga da li će se povesti novi postupak za dodjelu urbanističke saglasnosti i da li će u tom postupku  učestvovati i oni sa svojim argumentima. Jedni se pozivaju na Zakon o zaštiti okoliša, a drugi na Zakon o upravnom postupku. Istini za volju – Lukenda posjeduje dokument iz jula 1991. godine u kom desetak stanovnika Mjesne zajednice Prozor iz sela Duge svojeručnim potpisima potvrđuju da odobravaju gradnju, no nakon rata u BiH se grupa povratnika u Duge iz reda bošnjačkog naroda obratila nekadašnjem Domu za ljudska prava i dobili odluku na koju se poziva Općina Prozor-Rama kada poništava ranije dodijeljenu urbanističku saglasnost. Njih 49 je potpisalo akt protiv gradnje mini HE u njihovom selu iznad vodopada uz upozorenje da bi možda i odobrili gradnju ispod vodopada. Osim toga – selo Duge više i ne pripada istoj mjesnoj zajednici.

Slična je situacija s vodoprivrednom, građevinskom i okolinskom dozvolom – vraćanje na početak i čekanje.

Odvjetnici ne žele komentirati ovaj slučaj jer ne znaju detalje, ali je sarajevska odvjetnica Dženana Hadžiomerović ranije, u intervjuu za interview govorila o odugovlačenju sporova.

“Kod nas ljudi pogrešno misle da je korupcija samo kada neko nekome daje novac, a nije, nego je korupcija i praksa koja ide na štetu pojedinca. Mislim da je zabrinjavajuća praksa odugovlačenja u upravnim sporovima. Imam dosta slučajeva u kojima sud ne odlučuje u meritumu, nego odgovornost za konačnu odluku prepuste tuženom upravnom organu, najčešće institucijama ili agencijama koji  tvrdoglavo ne žele da urade svoj posao kako treba. Imala sam slučaj u kojem je predmet trajao 13 ili 14 godina, a  da se nije pomakao s početka, odnosno da je četiri puta vraćan nazad prvostupanjskom upravnom organu. Takve slučajeve zovem ping-pong i ne znam rješenje za njih”, rekla je tada Hadžiomerović.

Za sve ove godine Lukenda se nebrojeno puta obraćao inspekcijama, pisao urgencije, u jednom trenutku sam sebe prijavio za nelegalnu gradnju kao bi isprovocirao inspekciju da izađe na teren… On  je inače predsjednik Udruženja proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora u BiH (APEOR) i vlasnik hidroelektrane Buk na rijeci Lištici u Širokom Brijegu, a široj javnosti u BiH je poznat jer je ispred zgrade Vlade HNŽ-a pomoćnika ministra napao drvenom palicom ili letvom.

„Stotinu dana sam čekao rješenje koje je lutalo između Mostara i Sarajeva da bi mi taj pomoćnik dao akt i rekao evo ti ga, pa se žali, a ja znam da kada neko neće da ti riješi nešto – možeš sjediti i plakati, ali džaba ti je“, kaže Lukenda danas u svoju odbranu.

Aktivisti koji se zalažu protiv gradnje MHE u neslužbenom razgovoru kažu da je odugovlačenje žalbama oblik borbe lokalnog stanovništva koje želi da odlaži početak gradnje. Lukendu ovo ne brine jer smatra da će kad-tad dobiti svoje dozvole i siguran je da, ako i dođe do izmjene zakonodavstva o koncesijama, one se ne mogu odnositi na njega i njegovo poduzeće – na njegov slučaj se primjenjuju zakoni koji su važili u trenutku kada je dobio koncesiju.

Nečelnik Općine Rama-Prozor Jozo Ivančević(HDZ 1990.) kaže da samo brine o dobrobiti stanovništva.

„Narod ne dozvoljava gradnju jer se time narušava prirodni sklad. U Županiji je to lakše, ministri se dogovore, mislim da se vrte i velike pare i onda oni sve prebace na lokalnu razinu. Sada ćemo, na osnovu nekih odluka Županije, imati velike probleme s koritom rijeke Ravne i s lokacijom Volujak jer su izgleda došli neki s ljudima s velikim novcem. Ta sporna mini HE u Dugama je stavljena u prostorni plan, ali možemo je obrisati – zašto ne bih štitio ovo malo prirodnih resursa koje imamo? Mislim da su mještani u pravu, a ministar Donko Jović je unio mnogo nereda, ne štite ništa“, pojašnjava Ivančević.

Kako su sve glasniji zahtjevi za zabranu gradnje mini HE, Skupština HNŽ je sredinom prošle godine raspravljala o koncesijama s aspekta pitanja koliko ih dodijeljeno, ko ih je dodijelio, u kojoj fazi je njihova realizacija, kolika je dobit za stanovništvo, a kolika šteta po okoliš. Zastupnik u Skupštini HNŽ i poslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH Aner Žuljević kaže da bi Skupština mogla tražiti preispitivanje ovog predmeta.

„Mi u županiji imamo čudna iskustva na relaciji lokalna zajednica Prozor-Rama i županijska Vlada u smislu resora koje vode kadrovi HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, a to je višegodišnji animozitet zbog činjenice da HDZ BiH ne može osvojiti Prozor, pa na sve moguće načine forsiraju rješenje koja će Općina zaustaviti ili obrnuto, uvijek su na suprotnim stranama.  Imali smo slične situacije s Domom zdravlja u Prozoru – HDZ BiH se ponašao kao da je to vlasništvo HDZ-a 1990, a ne svih stanovnika Prozora“, kaže Žuljević. Pojašnjava da koncesije izdaje nekoliko ministarstava u Vladi HNŽ i da nekada djeluje da postoji linija podjele između HDZ BiH i SDA, ali da nisu svi ministri na položajima zadnjih 20 godina i da su neke odluke naslijeđene od ranijih ministara.

„Imali smo situacija da su koncesije dodijeljene bez studije utjecaja na okoliš ili drugih potrebnih dokumenata, tražili smo od resornih ministarstava detalje o tome, pa su neke i poništene. Politika je u BiH na mnogo slučajeva koristila sustav zatvaranja očiju na preduvjete i izdavala finalne dokumente računajući da neće biti osporavani“, pojašnjava Žuljević i naglašava da HNŽ od svih koncesija za energetske objekte nije ostvario nikakav prihod.

U Centru za životnu sredine kažu da  nadmudrivanje među stranama u sporu može trajati beskonačno dugo, dok god neka od strana nalazi način da određene argumente tumači u skladu sa zakonom.

Jedini izlaz iz te situacije je da neko prekine ugovor, ali to se rijetko događa – kod nas se država više boji pojedinca ili poduzeća nego oni države. Generalno je nelogično da se koncesija dodjeljuje prije nego  Plana i Strateške procjene utjecaja na okoliš ili prije nego koncesor dobro izanalizira lokalitet i oslušne javnost na danom području, ali ovo je Bosna i Hercegovina. Mi smo do sada više puta tužili različite razine vlasti, najčešće zbog isticanja roka za gradnju i nezakonitog produženja dodijeljenih koncesija, i dobili smo više  presuda, za sada prvostupanjskih, ali one pokazuju da postoje propusti u sustavu“, kaže Viktor Bjelić i naglašava da je u pravu svako tko sprječava građenje mini HE iznad vodopada.

Do sada se više puta dogodilo da koncesionari ne poštuju rok iz ugovora i onda traže produženje ugovora, pa neke mini HE prati i po pet ili osam aneksa, no nema pisanih tragova da je bilo koja mini HE u BiH ovako dugo bila u labirintu odluka različitih razina vlasti, a prema koncesijskom ugovoru –  Lukenda ima još vremena da pusti u rad svoju mini HE, donosi Interview.ba.