Tomislavgrad: Život na rubu

Tomislavgrad: Život na rubu
Ovo naše okruženje i nesređeno društvo su brutalni prema ljudima s ruba. A tek kad takve ljude zadesi nesreća, kad su prepušteni sami sebi...

Prije gotovo mjesec dana izbio je požar u jednoj kući u središtu Tomislavgrada gdje žive Vernisa i Džemal Šišić s troje malodobne djece. Kao što smo ranije pisali, požar je prouzročio stari i neodržavani dimnjak.

Kuća je dotrajala, osobito njezina unutrašnjost, no ipak su u njoj Šišići prije četiri godine pronašli jedan skromni sobičak za život. No, nažalost, požar se dogodio baš u toj prostoriji.

- U ovu napuštenu kuću, za koju mislimo da pripada općini, ušli smo „na svoju ruku". Ranije smo stanovali u boljim uvjetima, također u nekim duvanjskim kućama, a dvije godine smo bili i u kući Muradifa Brkića, muža Hanke Paldum. Ovdje smo došli, jer više nismo mogli plaćati najam, kazuje Džemal koji povremeno nadniči, cijepa drva ili prikuplja sijeno kako bi prehranio obitelj. Njegova žena, podrijetlom je iz Šipova, također nema posao.

Kada je izbio požar, otišli smo na Latice kod mojih roditelja, braće i sestara. U tom stanu bilo nas je trinaestero i u njem smo ostali dvadesetak dana, a sad smo se opet vratili u ovu ruševnu kuću, kaže Džemal.

Zgarište je teško opisati. Preko puta njega, nalazi se druga prostorija, s jednim krevetom, štednjakom na drva, prepuna je stvari, koje se nalaze posvuda uokolo. U njoj trenutno boravi peteročlana obitelj.

- Očekivao sam da će Općina Tomislavgrad i Centar za socijalnu skrb izaći u susret i riješiti nam ovaj problem, ali načelnik kaže da mi nismo njegov problem i šalje nas u Centar Iliji Krišti, a Ilija opet načelniku. Sutra idem u Livno kod ombudsmana, Dite Maglice, da vidim šta dalje, objašnjava Džemal, pokazujući na strop kojem prijeti urušavanje. Nemamo vodu ni struju, navečer upalimo svijeću. Nismo je kupili, uzeli smo je ispred spomenika kralja Tomislava.

- Nakon 15 ili 20 dana od kako je izbio požar, iz općinske Civilne zaštite donijeli su im pakete s hranom, kazuje njegova sestra Amra. Bilo mi je to žalosno, a ne pitaju se kako su živjeli do tada. I što oni mogu sa 100 KM socijalne pomoći!? Povela sam ih k sebi i kuhala za nas trinaestoro. Na raspolaganaju sam imala samo 200 KM socijalne pomoći, jer od nas nitko ne radi. Došla sam sada po djecu da ih odvedem u stan i okupam. Ovdje su uvjeti nehigijenski.

- Za hranu ćemo se snaći, ali nama treba krov nad glavom, da spasim djecu od ruševine, dodaje Džemal i spominje na kojim lokacijama u Tomislavgradu ima prazan općinski stan u koji bi on mogao privremeno useliti.

- Jedan od takvih stanova je i u bivšem Hrvatskom domu, malo prokišnjava, ali to se da urediti. Taj stan je plombiran, ali ulazio sam tamo prije ovoga požara, kaže Džemal.

Pitamo ga, bi li živio na selu. Tamo ima više napuštenih, praznih kuća, među kojima zasigurno ima uvjetnijih od ove u kojoj se trenutno njegova obitelj nalazi.

- Ma, išao bih na vrh Vrana samo da ne gledam kad ćemo poginuti, ali ne bi htio ići iz ovog kraja. U ratu nisam pobigao, neću ni sada. Tad sam bio još maloljetan, ali dva su brata bila u HVO-u. Ako Bog da, sutra ću otići u Livno, jer ovo je hitna situacija. Ditu sam čuo telefonom, a sad idem opet joj reći, da vidim mogu li nam šta pomoći.

Dok razgovaramo sa starijima, troje djece mirno sjedi na krevetu. Starija kćer Razija ide u četvrti razred osnovne škole. Razin ima šest godina, a najmlađa Mia tri godine.

- Razin ide utorkom oftamologu, petkom je kod časne Renate - logopedice, a svake druge subote vodimo ga dr. Nadi koja dolazi iz Splita. Časnu najviše voli, jer nije stroga, govori Vernisa.

Ta - pa, ta - pa, tap tap, tap,

Macu budi kiša,

Hajde maco ustani i ulovi miša,

ponavlja nam Razin jednu od omiljenih pjesmica i logopedskih vježbi.

U tom se oglasi do tada šutljiva Maja i u hipu se pred njezinom krletkom pojaviše djeca. Trebalo je samo ustati s kreveta.

Je li baš sve činjenica što su u obitelji Šićić naveli, ne možemo tvrditi. No, poslije susreta s njima kontaktirali smo Centra za socijalnu skrb u Tomislavgradu i ravnatelja Iliju Krištu.

- Mogu samo reći da Centar za socijalnu skrb u Tomislavgradu, nažalost, nema službene, socijalne stanove. U dogovoru s općinskim načelnikom Ivanom Vukadinom nastojimo iznaći rješenje za ovu duvanjsku obitelj.

Zora Stanić/TC