Ante Mandić: Student medicine s prosjekom ocjena 5,0!

...student 9. generacije Medicinskog fakulteta u Mostaru, prvim studentom s prosječnom ocjenom 5,0 tijekom svih šest godina studiranja.

Prije svega, iskrene čestitke na izvanrednom uspjehu! Kakav je osjećaj biti najbolji  student u povijesti Medicinskog fakulteta u Mostaru?

Hvala lijepa! Nemam neki poseban kontinuirani osjećaj po pitanju uspjeha na studiju. Završetak studija, a time i prosjek ocjena, jest rezultat dugogodišnjeg rada, odnosno kruna obrazovanja. Jako lijep osjećaj je sama činjenica da se diplomira, a razmišljanje i osjećaj o nekom uspjehu su prolazni trenutci izraženi najviše na obrani diplomskog rada, promociji ili kad vas netko na to podsjeti iskreno čestitajući.

Kako si se odlučio za studij medicine?

Medicina me privlačila još dok sam bio dijete. Kad sam išao u osnovnu školu udaljio sam se od ideje o studiranju medicine, možda zbog predrasuda ili nedovoljne informiranosti. Inače sam uvijek bio skloniji prirodnim znanostima. Krajem srednje škole odlučio sam da je ipak medicina ono što me zanima i čime bih se htio baviti.

Koji su ti kolegiji ostali u posebno lijepom sjećanju?

Ne bih isticao pojedine kolegije po imenima, ali u lijepom sjećanju su mi ostali svi kolegiji koji su bili odlično organizirani, na kojima su studenti u prvom planu i na kojima smo imali osjećaj da su nastavnici za vrijeme turnusa posvećeni samo nastavi i studentima. To ovisi i o individualnom pristupu nastavnika, ne nužno o kolegiju. Kad to imate, onda i predmeti koji nisu primarno sadržajno jako zanimljivi postanu odlični. Važnost je u prezentaciji sadržaja. Na našem Fakultetu kolegiji na pretkliničkim godinama su prosječno bolje organizirani u odnosu na one na završnim godinama, uz iznimke, naravno.

Poznat si i po brojnim izvannastavnim aktivnostima. Bio si demonstrator na Katedri za anatomiju, glavni urednik Pulsa, a trenutno si i član Zbora studenata medicine i liječnika. Koji je ključ uspješne organizacije i što su za tebe predstavljale ove aktivnosti?

Nemam neki poseban recept za organizaciju vremena, ali organizacija u svakom slučaju mora biti na visokoj razini ako želite stići obaviti brojne obaveze. Prilagođavate se ovisno o situaciji i vremenu koje je na raspolaganju. Sigurno da nema mnogo spavanja kada npr. treba završiti korekturu PULS-a, a u isto vrijeme su u tijeku vježbe na Anatomiji i slijedi ispitna pauza. Zna ponekad biti stresno kad se poklapaju različite aktivnosti, a rokovi postoje. Ali unatoč tome i sada mislim da se za vrijeme studiranja ne treba baviti isključivo učenjem, nego i izvannastavnim aktivnostima. Odricanja postoje, ali također ni društveni život ne smije izostati. Sve je to dio normalnog studentskog života.

U kakvom ti je sjećanju ostao rad u Pulsu, prvo kao član uredništva, zatim kao i veoma uspješan glavni urednik?

Rad u PULS-u mi je ostao u jako lijepom sjećanju. U Uredništvo PULS-a sam došao na drugoj godini studija na prijedlog prvog glavnog urednika i osnivača Lista, Dalibora Arapovića, upravo kad je Tanja Janjić postala glavna urednica. Jako je zanimljivo bilo raditi u Uredništvu sa starijim kolegama. Mislim da je kvalitetan studentski list pokazatelj organiziranja studenata i studentskog standarda na nekom fakultetu. Bila mi je velika čast biti trećim glavnim urednikom PULS-a, ali i ogromna odgovornost, jer to zahtijeva puno rada, a postavili smo visoke standarde. Jako je lijepo dobiti tiskani primjerak u ruke, ali samo oni koji su bili i jesu u Uredništvu znaju koliko rada i raznih problema, naročito financijskih, stoji iza svakog broja. Iznimno mi je drago vidjeti kako i četvrta postava Uredništva na čelu s Ivanom Merdžom jako kvalitetno radi na PULS-u i nisam subjektivan kada kažem da je to jedan od najboljih studentskih listova u regiji.

Svi ovi uspjesi nisu prošli nezamijećeno i izvan medicinske populacije, te si bio nominiran za osobu godine u prestižnom izboru – Večernjakov pečat. Reci nam nešto više o tom iskustvu.

Za nominaciju za osobu godine sam saznao iz novina, dakle kada je izašao popis nominiranih u Večernjem listu. To mi je bilo prilično neugodno iznenađenje, odjednom u novinama sa spektakularnim naslovom. Nisam mirno spavao dok nisam nazvao Uredništvo Večernjeg lista, izrazio svoje čuđenje i tražio, ako je moguće, da me povuku s popisa nominiranih. Smatrao sam da je prosjek ocjena osobna stvar i da ne trebam zbog toga biti nominiran u izboru za osobu godine. Nisam pristalica medijske eksponiranosti, pa to izbjegnem kada mogu. Ne glumim neku pretjeranu skromnost, jednostavno ne volim isticanje.

Čime se trenutno baviš i koji su ti daljnji planovi u karijeri?

Trenutno radim u Domu zdravlja u Širokom Brijegu. Upisao sam se i na poslijediplomski doktorski studij na našem Fakultetu. Skloniji sam internističkim disciplinama, tako da me sada zanima interna medicina, ali ne znam hoće li tako i ostati.

Uz brojne obveze slobodnog vremena je jako malo. Kako ga najviše voliš provoditi?

Slobodnog vremena je redovito malo, iako se sada ne mogu ni žaliti, jer imam više slobodnog vremena nego dok sam bio student. Volim duže spavati kad mogu, pročitati dobru knjigu, otići na koncert ili predstavu. Također, kad imam priliku putovati negdje rado to činim. I ono što je neizostavno je druženje s prijateljima.

I za kraj, što bi poručio mlađim kolegama koji nas čitaju?

Studij medicine je zahtjevan i odgovoran. Mnogo je odricanja i stoga smatram da medicinu treba studirati onaj tko to uistinu želi i voli. Imate sreću da studirate na Medicinskom fakultetu u Mostaru, koji je jedan od najmlađih medicinskih fakulteta u regiji, ali je po organizaciji i kvaliteti nastave među najboljima. Tijekom studija bit će lakših i težih razdoblja, nekad će vam se štošta činiti demotivirajućim, ali to nikako nije razlog za odustajanje od vaših ciljeva. Treba ostati ustrajan i ne pridavati pozornost onome što ne smatrate pozitivnim. Iskoristite mogućnosti koje vam nudi studij medicine. Sretno i samo hrabro naprijed!

(List Puls, časopis Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru | www.jabuka.tv)