'Muka nas je natjerala da švercamo mrtvace preko granice!’
- Prvo, Mijo uopće nije bio u mrtvačnici u Makarskoj, nego su ga nakon liječničke intervencije, kad je davao znake života, stavili u auto i prebacili preko granice. A niko se ne pita zašto su to učinili.
- A mi znamo, ali nas niko ne sluša - dodaje Darkov prijatelj Zdravko Pejić. - Otvoreno kažem da to nije prvi slučaj. Nu, nama granica prolazi kroz selo. Nedavno jedna naša žena otišla u posjet ćeri iza granice, ni dvista metara od kuće. I tamo je strslo srce i umrla. I pazi sad, rodbina bi morala pribavit stotinu papira, pa s tim otić u Zagreb da bi dobila sprovodni list. Ako se to dogodi petkom, moraš čekat do ponediljka.
Da se tako nekom mome dogodi, ja bi ga rađe stavio na civare ili tačke i pritra priko vinograda do kuće. Od osamostaljenja BiH i Hrvatske, Hercegovina ima silnih problema s pokojnicima koji umru u inozemstvu, posebice u Dalmaciji. Naime, sprovodni list može se ovjeriti samo u Konzulatu BiH. A taj konzulat ne postoji u Splitu, pa se mora potegnuti do Zagreba.
Stoga smo zamolili jednog vlasnika pogrebnog poduzeća iz Hercegovine, koji želi ostati anoniman, da nam iz iskustva kaže kako se pokojnik iz BiH koji umre u Hrvatskoj može dovesti u zavičaj.
- Prvo izvadiš liječničku potvrdu o smrti, onda potvrdu od sanitetske inspekcije, pa potvrdu od policije u Hrvatskoj. Onda moraš donijeti domovnicu pokojnika, njegovo uvjerenje o državljanstvu i slikovni dokaz, tj. putovnicu ili osobnu iskaznicu. Sve to moramo donijeti i mi iz pogrebnog poduzeća uz potvrdu o djelatnosti i potvrdu o nekažnjavanju. Kad si sve to pribavio, moraš originalne dokumente odnijeti na Konzulat BiH u Zagrebu.
Muka je Isusova ako je vikend, pa Konzulat ne radi. Onda u Konzulatu sve dokumente kopiraju, pa ti vrate originale. S tim ideš po mrtvaca pa, npr. na Lovrincu u Splitu, moraš Jozi Bosancu platiti što je presvukao pokojnika, a Upravi groblja 420 kuna pristojbe. Kad sve sabereš, nakupi se tu par tisuća kuna troška, plus nevolje onih što traže potvrde. Iz iskustva znam da je lakše prebaciti ovamo mrtvaca iz Njemačke nego iz Splita ili susjednih Vinjana.
Vlasnici pogrebnih društava kažu da su do prije tri godine mogli sve dokumente poslati faksom, što je znatno olakšavalo posao. No, onda su se dosjetili da se dokumenti moraju osobno donijeti. Nevjerojatno da Konzulat u BiH još ne koristi mogućnosti interneta u ovoj informatičkoj eri. Jer, preko interneta se uplaćuju i podižu milijunske svote, šalju se ugovori i potpisi, vade rodni, vjenčani, smrtni... listovi, domovnice i uvjerenja o nekažnjavanju... Ali se za to još ne zna u BiH. Još je čudnije da BiH nema konzulata u Splitu i Dalmaciji, gdje npr. ovih dana boravi na stotine tisuća državljana BiH.
Istodobno BiH otvara razna diplomatska predstavništva po svijetu, čak u nekim (arapskim) državama gdje se njezini državljani mogu na prste nabrojiti.
- Ne želim pravdati ništa što je mimo zakona, ali očigledno je da u BiH postoji jaz između zakona i životnih potreba ljudi i naroda - kaže načelnik Gruda Ljubo Grizelj.
- Neću kazati da to netko radi namjerno, ali posljedice su iste. Vidite, Dalmacija i Hercegovina povijesno su naslonjene jedna na drugu, isti narod, isti običaji i potrebe, komunikacija svakodnevna, a granica neprirodna, pa bi upravo vlast trebala o tome voditi računa i olakšati im komunikaciju, a ne stvarati blokade.
Tu treba doći do izražaja međususjedska suradnja Hrvatske i BiH. Zato ovaj slučaj pokojnog Mije nije samo priča za crnu kroniku, nego i duboko političko pitanje. Zaista, u Hercegovinu gotovo svaki dan pristižu pokojnici iz svijeta. Ne samo oni koji su ovdje živjeli, nego i iseljenici, gastarbajteri, pa i oni što su se odselili u Hrvatsku.
- Lakše je živit u Hrvatskoj, ali je vječno počivališće jeftinije kod nas - kaže Pajić.
- Tamo plaćaju komunalne pristojbe. Ako rodbina ne plati, izbace ti košćurine iz greba. A kod nas ležiš džabe. Jedan je Duvnjak govorio da bi Evropa tribala BiH proglasit grebljem di će se i strancim garantirat da im kosti niko neće dirat iljadu godina. I tako razvijat zagrobni turizam.