Stanislav Puljić Brzi: Neki misle da sam maskota, a drugi traže od mene pomoć

Uvijek je vedar i nasmijan te spreman za pomoć. Kako poznaje gotovo sve javne osobe, mnogi mu se obraćaju, jer je on ustvari 'veza' za sve. S vremenom je raširio i krug poznanika i prijatelja, pa je u odličnim odnosima s brojnim umjetnicima, pjevačima, glazbenicima, glumcima, političarima... Veliki je prijatelj s Jelenom Rozgom, Severinom, Oliverom Mlakarom, Oliverom Dragojevićem, Terezom Kesovijom, potom predsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, bivšim premijerom naših susjeda Ivom Sanaderom i gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, a o domaćim političarima i javnim osobama da i ne govorimo. Riječ je naravno o Stanislavu Puljiću, zvanom Brzi, koji za sebe kaže da je slobodni umjetnik, ali budući da nema stalno zaposlenje, radi razne poslove, pošto od nečega treba i živjeti. Iako mu je nadimak Brzi, to se ne bi moglo baš tako reći, jer nam je, vjerovali ili ne, zakasnio na zakazanu kavu.  
Prvo smo se bili dogovorili za 10 sati u Gradskoj kavani na Rondou, ali je dolazak odgodio za 10.30, što je opravdao činjenicom da su mu doma stigla drva za zimu, pa je trebao pomoći oko toga. Unatoč tomu, ipak nam je kasnio. Kada je  prošlo još 15 minuta počeli smo se brinuti, no onda se u žutoj majici na Rondou pojavila osoba, koja je išla od stabala do stabla i razgledala osmrtnice i obavijesti. Naravno, to je bio naš sugovornik, koji putem nije želio ništa propustiti te je razgledao sve nove obavijesti. Kašnjenje smo mu oprostili, jer je dolazio s Bune, naselja koje se nalazi par kilometara južno od središta Mostara. A kako nema automobil, Brzi je stigao tako što je stopirao. Po tome je čak i poznat, jer stopiranjem on i putuje, gdje god da krene, a išao je diljem BiH i Hrvatske. Na kavu s nama je s oduševljenjem pristao i kaže kako voli imati dobre odnose s medijima.

Za početak možeš li nam se ukratko predstaviti?
- Bavim se zapravo svim i svačim. Što bi rekli ljudi u gradu, ja sam 'katica' za sve. Tu sam na svim događanjima, od političkih, do estradnih. Neki misle da sam maskota, a drugi od mene traže pomoć.

Kada i kako je zapravo sve to krenulo?
- Ratne 1994. godine se u Međugorju snimao film 'Gospa'. Tu je stigla cijela holivudska ekipa, a glavni glumac je bio Martin Sheen. Ja sam došao na snimanje i ponudio se da budem statist. Prihvatili su, dva tri dana sam statirao, nakon čega sam im bio pomagač. To je za mene bilo veliko iskustvo. Nakon toga sam radio nekih godinu i pol dana kao vanjski suradnik za Slobodnu Dalmaciju. Zapravo, bio sam zadužen za južnu zonu Mostara, točnije za Bunu. Potom je HRT došao raditi Melodije Mostara i ja sam im počeo pomagati. Suradnja se nastavila i trenutačno povremeno surađujem za HRT kao vanjski suradnik zabavnog programa za Dalmaciju.

Na kojim si sve projektima surađivao s HRT-om?
- Na Melodijama Mostara. To su oni najviše i radili. Potom sam surađivao na projektu 'Lijepom našom'. Pomagao sam na Omiškom i Splitskom festivalu, Danima Oluje itd.

Za to vrijeme upoznao si sigurno i brojne poznate osobe. Koga možeš posebno izdvojiti?
- U Međugorju sam, kao što sam naveo upoznao Sheena i cijelu tu ekipu s snimanja 'Gospe'. Jako su me zavoljeli. Što se tiče naših zvijezda, tu je, prije svega, Goran Grgić. To je čovjek koji mi uvijek pomogne. Potom sam dobar sa Severinom, Sandrom Bagarić s kojom sam čak i generacija, onda s Jelenom Rozgom, zvijezdom koja je, po meni, broj jedan u regiji. U svakom trenutku mi je pomagala. Nekad se čujemo telefonom i preko poruka. Od pjevačica sam još odličan s Terezom Kesovijom i Doris Dragović.
Što se tiče glumaca, tu je naravno Mustafa Nadarević, koga sam upoznao 1994. Često smo se viđali u Zagrebu. Dobar sam i s političarima. Među prvima sam upoznao Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske. Pitao sam ga da se fotografira sa mnom i odmah je pristao. Ta mi je fotografija i danas velika uspomena. Od današnjih političara kao broj jedan bih izdvojio Martina Raguža, sadašnjeg kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. Imao sam čast upoznati ga još 1996. godine. Uvijek je bio spreman pomoći. Iza njega bih stavio Ćiru Grubišića, bivšeg konzula Republike Hrvatske.    

Koliko nam je poznato, u dobrim ste odnosima bili i s bivšim premijerom Republike Hrvatske Ivom Sanaderom. Čak ste, koliko nam je poznato, kod njega odlazili i na ručak...
- Imao sam tu čast upoznati se sa Sanaderom. Da, išao sam i na ručak s njim u Zagrebu. Isto tako, u Zagrebu sam viđao i gradonačelnika Milana Bandića, s kojim sam također dobar. Ovo ljeto sam u par navrata imao čast porazgovarati s Ivom Josipovićem. Stvarno je odličan čovjek. Znamo se odavno, upoznao sam ga prije nekih deset godina i često smo se viđali. Na mene je ostavio veliki trag jer je ostao isti i uvijek spreman na razgovor.

Da sa malo vratimo u Mostar. Kakva je danas situacija?
- Mostar se nakon Daytona mogao razviti u svakom smislu, za što je imao sve predispozicije. Donekle su neke stvari i učinjene, ali moglo je mnogo bolje ići prema naprijed. Ipak, Mostar ima svoju dušu i mi ga moramo paziti kao malo dijete i pokazati koliko ga volimo.

Poznato je da ste u više navrata upućivali na probleme s kojima se suočava naselje Buna u kojemu Vi živite. Kakva je situacija tamo, kako ljudi žive?
- Žalosno je kakva je situacija. Na Buni su se ranije organizirala velika događanja poput izbora za Miss ljeta. Tako je bilo prije samo dvadeset godina. Bilo je mnogo događanja prije rata. Danas na Buni nema ništa. U medijima se Buna jedino možemo pojaviti u rubrici Crne kronike.

Kako i zašto stopiraš?
- Moja je želja da u ovome gradu budu redovite autobusne linije. Ima ih, ali to nije to. Ipak, draže mi je stopirati. Tako idem i u Hrvatsku. Najdalje sam stopirao do Murtera prije nekoliko mjeseci.

Od čega zapravo živiš?
- Od honorara koje nekad naplatim, a nekad ne naplatim. Ipak, nadam se da će mi se ukazati 'svjetlo u tunelu' i da ću stati na noge i biti zadovoljan honorarom te da ću moći podmiriti svoje dugove. Da mi nije terena po Hrvatskoj, bila bi još teža situacija.

Priča se da znaš sve o svakome. Je li baš tako?
- Znam svakojake priče o sebi, a kamoli o drugima. Zvali su me čak i 'Sena internet'. Neki misle da sam ulizica ili da sam pomoćno smetalo, ali ja sam čovjek koji pokušava biti svima od pomoći.  

Razgovarao: Dalibor Drlje/dnevni list