Radivoj Krulj je svećenik koji ruši stereotipe

A Radivoj Krulj je svećenik koji ruši stereotipe. Još u mladosti kolege su ga prozvali „pop - rok", zbog druželjubivost i glazbe koju je slušao, a simpatični nadimak se „primio" i ostao mu do danas.

Pohađao sam gmnaziju u Bileći i kao mnogi drugi mladići slušao sam Bijelo dugme, Azru, Zabranjeno pušenje. Kad sam odlučio da studiram teologiju, prozvali su me pop - rok - priča Krulj.

Sjeća se kako ga je i vijest o rušenju Starog mosta, prije 23 godine, zatekla na gimnazijskom druženju uz glazbu, piše blic.rs.

- Moj kolega iz razreda, Dalibor Đurasović, plakao je zbog mosta, a ja sam ga tješio. I tada mi je rekao: hajde da se zakunemo da ćemo se, kad završimo studije, vratiti u Mostar: ja kao liječnik, a ti kao svećenik - priča otac Radivoj. Ispunili su obećanja. Radivoj je danas mostarki paroh, a dr Dalibor Đurasović, anesteziolog u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici i predsjednik pravoslavne Crkvene općine Mostar.

Prije osam godina, kada je preuzeo parohiju, otac Radivoj i njegova supruga Nataša imali su troje djece, da bi ih u Mostaru stekli još troje. Ana (17), Luka (15), Jelisaveta (13), Aleksa (7), Atanasije (6) i David (4) njihovo su najveće bogatstvo i najpreča briga.

- Propovijed dijelom je najbolja propovijed. Ne možete kao svećenik savjetovati ljudima da rano stupaju u brak i rađaju djecu, a da sami izbjegavate roditeljske obveze - kaže otac Radivoj. Mada priznaje da je za brigu o djeci zadužena uglavnom majka, rado potomcima pred spavanje čita narodne bajke i epske pjesme, savetuje ih i razgovara sa njima.

Uz mnogobrojne svećeničke i roditeljske obveze, angažman vjeroučitelja, poslove vezane za crkvenu knjižnicu i „Prosvjetinu" školu srpskog jezika, te za obnovu Sabornog hrama, sprema i doktorat i to iz hrvatske povijesti. Doktorant je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i kaže da mu nije teško da tezu priprema na hrvatskom jeziku.

Poznaje 5.000 vjernika

Iako ih ima skoro 5.000, otac Radivoj kaže da poznaje sve svoje parohijane i da je uvijek spreman saslušati svakog od njih.

- Najčešće mi se obraćaju zbog egzistencijalnih problema, neimaštine, nezaposlensti, obnove. Ponekad poželim da mi se netko obrati s duhovnim pitanjem, ali šta da se radi. Crkva nije ni biro za zapošljavanje, ni ministarstvo obnove, pa im ne možemo pomoći, ali možemo ih slušati i razumjeti - kaže on.