Priča o studentima iz Hrvatske koji studiraju na Mostarskom sveučilištu

...odmah nas zaskoči Marko Šarić iz Splita, jedan od 1500 studenata iz Hrvatske (mahom Dalmatinaca) koji studiraju na Mostarskom sveučilištu.

Marko, kojega smo zatekli u društvu s kolegicom Kiti Ivetom iz Dubrovnika, inače studenticom novinarstva, pokušava završiti dva fakulteta. Sada je na trećoj godini politologije i drugoj godini novinarstva. Stanuju u privatnom smještaju, a hrane se u studentskoj menzi. Marko je inače predsjednik studenata Filozofskog fakulteta i član Studentskog zbora Sveučilišta. Zašto su izabrali Mostarsko sveučilište?

Sve je jeftinije

- U Hrvatskoj postoje predrasude prema Mostarskom sveučilištu - kaže Marko. - Meni u Splitu postavljaju isto pitanje. U Splitu nisam mogao upisati politologiju, što me zanimalo, Zagreb mi je dalek, hladan i skup, a Mostar tako blizu, tako sličan Splitu i sa srdačnim ljudima.

- I ja sam zimogrozna - s osmijehom veli Kiki - ali me je Mostar privukao najviše zato što nisam mogla upisati novinarstvo prije Zagreba. A budući da se bavim sportovima, to me privlači sportsko novinarstvo. I nisam se pokajala! Doduše, nisam imala sreću da upadnem u Studentski dom, koji je krasan, ali ovdje sobu plaćam 800 kuna, što je upola jeftinije nego npr. u Zagrebu, a da ne govorimo o Dubrovniku ili Splitu.

A obrok u menzi košta 9 kuna. Inače je gotovo sve jeftinije nego u Hrvatskoj. U hrvatskim medijima nerijetko se piše o (promašenim) investicijama Hrvatske u institucije Hrvata u BiH, pri čemu se spominje i Mostarsko sveučilište. - Istina, RH je uložila milijune kuna u Mostarsko sveučilište - kaže nam profesor dr. Zoran Tomić, glasnogovornik Sveučilišta.

- Mislim da je, uz ulaganje u mostarsku bolnicu, to najbolja hrvatska investicija. Sredili smo Dom, fakultetske zgrade, nabavili opremu, kadrovski se konsolidirali... - nabraja Tomić. - Zar puno ne govori već podatak da na našem sveučilištu studira više od 15.000 studenata, a od toga čak 10 posto iz Hrvatske. Imamo 1150 zaposlenika, a ovdje nastavu drži 250 profesora iz Splita, Dubrovnika, Zagreba... - govori nam Tomić.

Na priče o tome da u Mostar dolaze oni koji se ne uspijevaju upisati u Hrvatskoj, Tomić kaže: - Takve priče naprosto ne piju vodu! Kazao bih da ovdje dolaze studenti iz siromašnijih obitelji, jer im je bliže i jeftinije, ali ne manjeg talenta i znanja. Svuda ima loših studenata. Ja samo mogu kazati da naši loši studenti pokušavaju sreću naći u Istočnom Mostaru ili Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci…

Naše je sveučilište proglašeno dva puta najboljim u BiH u posljednjih šest godina. Neću govoriti o privatnim fakultetima u Mostaru, Posušju, Čitluku... to je stvar politike i vlasti. Ali što se našeg sveučilišta tiče, volio bih da posjetite Studentski dom. Obnovljeni studentski dom nalazi se u parku i sliči hotelu. Kako izvana, tako i iznutra. Sve sobe imaju sanitarni čvor, internet i kabelsku televiziju, tu su knjižnica, čitaonica, fitnes dvorana, restoran…

Ni biskup ne pomaže

- Imamo sada u Domu 500 studenata, od čega su 45 njih iz Hrvatske - kaže ravnatelj Dragan Mikulić. - Na hrani imamo 1100 studenata, od čega je njih 150 iz Hrvatske, od Tenje do Dubrovnika. A sami možete vidjeti kakav red tu vlada. Nema alkohola, droge, razularenih feštanja... O tome dovoljno govori podatak da imamo pet puta više zahtjeva nego mjesta. Biskup me nedavno molio za neku curu, ali nema mjesta.

Trebamo još ovoliko mjesta i za to se borimo. A cijene su zaista bagatelne. Svi studenti, među njima i oni iz Hrvatske, plaćaju stan i hranu 100 maraka, što nije niti 400 kuna! Gdje to još ima? Studentima iz Hrvatske ne naplaćujemo subvencije, premda imamo teških problema s financiranjem. Ali, koliko je naših studenata na hrvatskim sveučilištima? - pita Mikulić.

Mostarsko sveučilište inače financiraju i njegovi su vlasnici po zakonu i Ustavu županije s hrvatskom većinom (ima ih pet). Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti sa sjedištem u Mostaru 90 posto sredstava namjenjuje bošnjačkim ustanovama, a Hrvati dobiju samo 10 posto. Inače, BiH je postala pravi Eldorado za strane studente.

Studenti u BiH iz Hrvatske debela su manjina u odnosu na studente iz Turske, Srbije, Crne Gore i zapadnih zemalja. Samo ove godine nostrificirano je više od 600 diploma iz Turske, oko 750 iz Srbije, oko 200 iz Crne Gore i oko 350 iz zapadnih zemalja, kako nam je kazao školski inspektor Selim Husović.

Piše PETAR MILOŠ
FOTO DENIS JERKOVIĆ

 

Isti profesori u Hercegovini blaži?

Zašto bi mladi Splićanin, pored respektabilnog Pravnog, Ekonomskog, Medicinskog ili Prirodoslovnog fakulteta u Splitu, odlazio na iste te studije na Sveučilištu u Mostaru, kada se zna da pri tomu mora plaćati smještaj, put, ali i izvanredne troškove studiranja budući da je stranac?

Isto se pitanje može postaviti i za rijeku mladih Zadrana, koji pored Filozofskog fakulteta u vlastitom gradu nerijetko pakiraju kufere za Mostarsko sveučilište. Stvar je još apsurdnija kada se zna da je većina tih studenata bez problema upisala fakultete u svojim gradovima, pa im kao razlog odlaska u Mostar na, budimo realni, manje priznato Sveučilište ne može biti to što se nisu uspjeli upisati.

Naravno, kao jedini mogući odgovor na navedena pitanja nameće se službeno teško dokaziva, ali sasvim izvjesna mogućnost da su kriteriji ocjenjivanja na mostarskim fakultetima blaži. Jedan od studentskih lidera u Splitu kazao nam je kako je u razgovoru sa studentima čuo da su isti profesori koji predaju i na splitskim i na mostarskim fakultetima kudikamo blaži kada ocjenjuju znanje u Mostaru.

- Dakle, shema je ovakva: student recimo upiše Pravo u Splitu, zapne na drugoj godini na nekom kolegiju i onda se lagano prebaci u Mostar. Normalno, ako njegovi imaju novca za to. Tamo dođe nekoliko puta godišnje položiti ispite i onda se pred kraj studija opet vrati u Split i dobije diplomu Splitskog sveučilišta. I sve je to legalno, no pitanje je koliko tu ima pravde - govori nam jedan diplomirani pravnik, koji je dobro grijao stolac da bi stekao svoju diplomu, a pri tomu je na svečanoj promociji, kaže, neke kolege vidio prvi put u životu.

Sličnu priču čujemo i iz Zadra. I tamo se, kad zapne na nekom težem ispitu, studenti (ako imaju novca za to, naravno) nerijetko odlučuju otići u Mostar kako bi tamo položili jedan ili više ispita...

Osim toga, “Slobodna” je u srpnju, u tijeku upisne groznice na fakultete, donijela priču o tome kako su se na Medicinski fakultet u Mostaru masovno prijavljivali maturanti iz Hrvatske koji nisu uspjeli upasti na jednu od četiriju hrvatskih “medicina”. Naime, ta im se opcija ponudila kao zadnja šansa da ne izgube godinu. No, što je s onima koji nemaju novca za navodno lakši studij u Mostaru?

Možda je najbolje sada parafrazirati onu već kultnu izjavu jednog od otpuženika u aferi Index: “Tko nema novca, neka uči”.

DIANA BARBARIĆ

‘Leteći’ studenti nisu problem

U Splitu se već godinama govori o studentima splitskog Sveučilišta koji – kada “nalete” na tvrd orah od profesora i/ili osjete kako ispit neće proći baš lagano – jednostavno predignu svoje dokumente i prebace se na Mostarsko sveučilište. No, i na tom drugom, inozemnom fakultetu dočekuju ih uglavnom isti profesori, koji su u Mostaru angažirani honorarno.

Devedeset i troje nastavnika sa Sveučilišta u Splitu izvodi nastavu u Mostaru, što je manje od deset posto ukupnog broja predavača na Splitskom sveučilištu. No, rektor Ivan Pavić veli da sve to nije ni upola “strašno” kako se ljudima predstavlja, niti je brojka “letećih” studenata alarmantna.

– Ova pojava ne predstavlja osobit problem s obzirom na broj, nema potrebe sve to dodatno problematizirati – veli nam Pavić.
– Svaki dekan zna za razmjere tih pojava i dužan je istražiti i otkriti uzroke zbog kojih do premještaja dolazi – kaže Pavić.

Isto tako, kaže nam rektor, baš svaki student ima pravo prebaciti se s jednog fakulteta na drugi, s jednog Sveučilišta na drugo. No, gdje je tome kraj? Koliko puta student ima “pravo” na premještaj?

– Treba razlučiti motiv i stvarni interes studenta, da li se premješta zbog želje za stjecanjem iskustva u drugoj sredini ili da prečacem dođe do cilja, odnosno da određeni predmet položi tamo gdje je, uvjetno rečeno, to lakše – jasan je rektor.
Od početka 90-ih splitski profesori pomažu Mostarskom sveučilištu, a sve kako bi se održao kontinuitet nastave. Dosadašnji angažman smatrao se prihvatljivim, pojašnjava nam Pavić, i nisu se postavljala prestroga ograničenja, sve do listopada prošle godine.

Više ni jedan profesor ne smije sudjelovati u nastavi bez odobrenja matičnog fakulteta, sva se plaćanja (honorari i putni troškovi) obavljaju između dva sveučilišta, a ne više bilateralno (Mostarsko sveučilište – splitski profesor). Tako da, ukoliko profesor na splitskom Sveučilištu nema popunjenu normu, broj satova, onda ju popunjava satovima u Mostaru.

Stav je Sveučilišta da ni jedan nastavnik svojim prevelikim angažmanom ne smije dovesti u pitanje redovitost i kvalitetu predavanja splitskim studentima, jasan je rektor Pavić. 

MILENA BUDIMIR

IZVOR: slobodna dalmacija