Neven Tomić: Ne može jedan glas biti vrijedniji u Mostaru nego u Tuzli

...aodogradonačelnik Mostara je ostavio veliki trag, prije svega, na ujedinjenju grada, uspostavi života, izgradnji porušenih objekata, spajanju porušenih mostova... i onda se uslijed političkih prepucavanja (2003.) morao povući s funkcije gradonačelnika, gdje se mijenjao prvo sa Safetom Oručevićem, a zatim i Hamdijom Jahićem. Nakon toga se više i ne pojavljuje u medijima. Dnevnik.ba prenosi dio Tomićevpg intervjua mostarskom Dnevnom listu.

 Možete li napraviti neku paralelu između Mostara danas i onda kada ste bili gradonačelnik?

Paralelu je uvijek moguće napraviti samo je potrebno izbaciti emocije, što nikad nije jednostavno. Kad sam došao u Mostar, to je bilo doba nakon što je Srpskoj radikalnoj stranci zabranjeno djelovanje u BiH. Bilo je čak varijanti koje su se spominjale da će možda slična sudbina zadesiti i HDZ. Tada se dogodila Hercegovačka banka, i sve je to bilo u jednom vrlo teškom vremenu, pogotovo za hrvatske dužnosnike koji su mogli u to doba nešto učiniti u Mostaru.

Moja ideja koju sam kasnije formulirao u projekt “Mostar – normalan grad”, a u suštini je po meni bilo nelogično da je u nekoj sredini gdje netko predstavlja većinu ta većina za podjelu. Međutim, Hrvati su bili obilježeni time da su za podjele, da ne žele jedan grad, već da se zalažu za dva grada. To je za mene bio veliki izazov, pogotovo jer nisam bio istih razmišljanja kao i jedan dio tadašnjeg vodstva HDZ-a.

Došao sam s velikim snopom zadataka koji su bili neispunjeni, ali imao sam čvrsto uvjerenje da tu situaciju mogu pokrenuti u pravom smjeru, i mislim da sam to maksimalno i učinio. Tad je, podsjetimo, bilo čudno da hrvatski gradonačelnik hoda po istočnom dijelu grada, pa  smo onda sastavljali umirovljenike, studente, borili se za proračun koji grad nije imao jer je sve bilo raspoređeno po općinama. Situacija je bila teška, ali je bilo velikih izazova. Postojala je jedna ekipa u Gradskoj upravi koja je čak politički kriomice dolazila na posao, jer to nije tada bio istinski zadatak koji je HDZ želio. Ti ljudi su s jedne strane uradili značajan posao na integraciji grada.

S druge strane, na kreiranju pravog Mostara, i nakon što smo uradili neke dobre stvari za grad i došli u poziciju da se nema kud dalje, već da se mora mijenjati Statut. Došli smo u situaciju da je grad došao u sukob sa šest općina, sa šest načelnika, sa šest šefova urbanizma...i svatko je želio da ne izgubi svoj dio vlasti. M mi smo tražili da se ide u izmjene Statuta ili da se izmIjene odredbe zakona o lokalnoj samoupravi, koji bi trebao tretirati grad kao općinu, u financijskom smislu.

Točnije, da prihodi koji su pripadali općinama postanu gradski prihodi, jer netko je tad dao tumačenje da prihodi koji pripadaju općinama pripadaju gradskim općinama. Dakle, da je bilo tad volje, tad je taj isti mogao reći kako to pripada gradu. Time bi se grad razvijao i bio po mjeri sviju. Nije postojala spremnost političkih vlasti tada da dadnu to tumačenje – grad jest jednako općina kada su u pitanju financije.

A i visokom predstavniku tada smo dokazali da Hrvati nisu za podjelu grada, da je priča dijametralno suprotna, a u što se i on uvjerio na sastanku koji smo imali u Centru za kulturu, kad je tadašnja predsjednica SDA Fatima Leho rekla: “Kad Hrvati mogu imati Usoru, zašto mi ne možemo imati svoju općinu?”
Nastojao sam se ponašati kao tehnokrat, bio sam gradonačelnik i znao sam što je taj posao, jer i prije rata sam bio u izvršnoj vlasti, znao sam na kojem principu funkcionira. Tada sam znao, a i to sam govorio da se mora pronaći pravi model. Ssad je li to grad sa šest općina, sa sedam, s tri ili s jednom, onda se dogovorite.

No, nije bilo političkog stava da se to riješi. Nije bilo spremnosti na lokalnoj razini da se to dogovori. A sve je prevršilo mjeru kad je tadašnji visoki predstavnik (Paddy Ashdown), nakon što smo mu rekli da smo sve ispunili što su tražili rekao: “Znaš, Nevene, počinje rat u Iraku.”

Rekao sam mu: “Dobro, pa što sad?”, a on je kazao:

“Izmjene Statuta ne bi bile dobre sad. Bošnjaci bi bili protiv. Mi to ne bi sad globalno radili, jer bi Bošnjaci mislili da smo mi svi protiv njih, pa je bolje da to ostavimo sve za neka druga vremena i tako dalje”. Ja sam se na to zahvalio i na prvoj sjednici gradske skupštine dao ostavku i napustio sve.

Pitali ste me za paralelu, i evo sad smo došli do nje. Otišao sam 2003., a sad je 2012. I desetak godina kasnije smo ponovno došli u istu situaciju. Samo se razvlačilo to pitanje, kupovao se neki mir, u odnosima između HDZ-a i SDA Mostar je u biti točka u kojoj SDA najviše treba HDZ.  Mostar, Stolac i ta područja su takva, a mislim da su se na račun toga pravili razni kompromisi, pogotovo na račun napretka u Mostaru. A gradonačelnik sam, isto kao što i ja nisam mogao, ne može dalje. Samo je stvar u tome hoće li pronaći neki minimum funkcioniranja, a to je na dugotrajan rok stalno padanje. Evo, sad ponovno imamo odluku Ustavnog suda i došli smo u istu situaciju. Dok god se ne napravi taj iskorak i Mostar ne postane normalan grad, kao što su Tuzla, Bihać..., neće biti bolje.

Kako vidite uređenje Mostara?

Mostar vidim kao normalan grad. Naravno, Mostar neće biti grad kao što smo ga mi koji smo živjeli u tom vremenu doživljavali. To treba zaboraviti i to je realnost. Ništa više nije isto, ni država, ni sve ostalo, stvari su se mnogo promijenile. Sve se mijenja, pa i globalno.
Tenzije u Mostaru nisu nacionalne, već političke, tako to smatram još iz svog vremena. Nitko ovdje nikoga nije istukao zato što je Hrvat, Bošnjak ili Srbin..., sve je pitanje matematike, politike, ekonomije, utjecaja biznisa... Nažalost, BiH je sav svoj biznis pretvorila u administraciju. Mi smo država koja ima toliku administraciju u kojoj ljudi vide svoju matematiku i svojih petsto, osamsto ili tisuću maraka. On se drži zato jer nema druge alternative. A to je opet pitanje “koke i jaja”. Dok god država ne bude normalnija, neće doći ni investicije, neće biti ni radnih mjesta.

Niste odgovorili kako vidite uređen Mostar. Je li to po Vama grad s jednom, dvije ili možda šest općina?

Grad Mostar bi trebao očuvati gradsku funkciju, to je suština. A kad je riječ o unutarnjim modelima, postoje razni, od šest, osam, četrnaest općina, kvartova, lokalnih jedinica, to je svejedno. Jednostavno, Grad Mostar mora zadovoljiti temelje i principe iz Povelje o lokalnoj samoupravi, a ne može jedan glas biti vrijedniji u Mostaru nego u Tuzli. To je temeljni princip demokracije, jedan čovjek – jedan glas. Ne može tvoj glas biti jači od mog glasa.

Kako Vam se čini Statut koji je nametnuo visoki predstavnik 2004.?

Taj Statut je došao još iz Rima. Hrvatski predstavnici su tada napravili pogrešku, jer su opstruirali predstavnika međunarodne zajednice koji je tada bio u Mostaru. Moramo znati da to nisu bili izvanzemaljci, već da su ljudi od “krvi i mesa”, oni su svaki taj dan morali napraviti izvješće, netko ih je za to plaćao, jer oni su došli tu da rade uz sve njegove emocije i ostalo... Morala se imati tad aktivna komunikacija i nuditi nešto, nije se smjelo samo kočiti, opstruirati i govoriti što drugi ne želi raditi. Nekada je nužno napraviti korak prije, jer tad dobivaš jednu prednost. Došli smo tada u situaciju i mnogo hrvatskih dužnosnika je tad smjenjivano jer u govorili 'ne dam, neću, ne mogu...', a to se sve da kroz razgovore postići.

Paralelno dok ste se zalagali za oživljenje Mostara, spajanje grada i cijelu multietničku priču koja je jedina moguća, s druge strane ste doživljavali pritiske iz svoje tadašnje stranke - HDZ-a?

To je bilo samo pitanje vremena tko će probiti tu barijeru. Jedno vrijeme je slagana priča; zapadni Mostar, dva grada, dva sustava...i ljudi su iza toga stvorili svoje karijere, privatne biznise, neke druge odnose. Da razjasnimo, kad sam ja došao s pričom o Mostaru kao normalnom gradu, mene je HDZ podržao, a kad su vidjeli da ta priča prolazi, onda su rekli – 'mi ne trebamo tebe, imamo druge koji će provesti'. Bojali su se da bi ja možda u tom trenutku izbacio nekoga drugog na čistinu, koji bi tu situaciju možda iskoristio. To je sav temelj našega sukoba. Iako moram reći i konačno istaknuti da je u tadašnjem Gradskom vijeću bilo 11 zastupnika HDZ-a.

I ako je tadašnje čelništvo HDZ-a od mene tražilo da podnesem ostavku, rekao sam da ću dati ostavku, ako svi vijećnici Hrvati potpišu moj zahtjev za to. Moram istaknuti da unatoč velikom pritisku stranke sedam od jedanaest vijećnika nije to htjelo potpisati jer su razumjeli o čemu se radi. Nakon dugo vremena istupam u javnosti i ovom prilikom zahvaljujem javno tim vijećnicima na tom potezu.

Dragan Čović, današnji predsjednik HDZ-a, koji je u to vrijeme bio kandidat za člana Predsjedništva BiH, tada je došao u Gradsku upravu sa svojim gospodarskim programom koji je tada prezentirao. Bez obzira na naše odnose i to što sam ja bio izbačen iz HDZ-a, on je došao i prezentirao taj plan, jer HDZ je tad bio najveća stranka u Gradskom vijeću. Mostar je od tada krenuo u gospodarskom smjeru. Znači, radilo se o tome, “Hajde, ti prvi na bunker, pa ako pogineš – nikome ništa, a ako prođeš, hajde skloni se, jer smetaš”.

Zamjerate li išta zbog toga pojedincima iz HDZ-u?

HDZ-u kao stranci ne mogu ništa zamjeriti, ali mogu zamjeriti tadašnjem vodstvu. Dio vodstva, s tadašnjim predsjednikom Antom Jelavićem i dio struktura koje nisu bile u tadašnjem vodstvu, a koje su upravljale procesima, jednostavno su živjeli u nekom drugom filmu i nisu razumjeli, prije svega, tadašnje stanje u Mostaru, i imali su neke druge ciljeve u koje im se to nije uklapalo, ali su kasnije zbog svoje osobne promocije prihvatili taj koncept Mostara normalnog grada.

Kakvi su danas Vaši odnosi s HDZ-om?

Moji odnosi sa svim političkim strankama su na otprilike istoj distanci, ja sam politički neutralan.

Kakvi su odnosi s Draganom Čovićem?

Zadnji put smo se vidjeli na otvaranju sajma, pozdravili smo se. Nekih posebnih veza nema.

Povezivali su Vas s HDZ-om 1990.?

Koja god se stranka formira, oni mene povezuju. Prvo su me vezali sa Zubakom kad je formirao stranku, potom kad je Prlić formirao stranku... No, ja sam i tada vjerovao, a i danas vjerujem da je u BiH potrebno napraviti demokratizaciju HDZ-a iznutra. “Cijepanje” HDZ-a na manje komadiće, “cijepanje” HSP-a na manje komade je samo gubljenje jednog tijela, dok se cijelo pitanje u BiH ne riješi. Sve je komplicirano. Evo, imate sada koaliciju šest stranaka, od kojih jedna iziđe i kaže 'mi ćemo čuvati BiH', kao da ovih ostalih pet ne čuva BiH.

Biste li se ponovno politički aktivirali?

Mislim da ne bih, moje je vrijeme završeno. Vrlo rano sam ušao u politiku, i bio za vrijeme i jednog i drugog rata. Mislim da sam dao doprinos izgradnji institucija i sustava. Smatram da je vrijeme da dođu mlađi ljudi s manje opterećenja. Moraju doći novi i neopterećeni ljudi.

Tko je Neven Tomić?

Rođen sam u Mostaru. Završio staru gimnaziju, potom Ekonomski fakultet isto u Mostaru. Godine1981. počeo raditi u UNISU-u, da bi 1985. godine postao predsjednik Omladine Mostara, a zatim direktor Uprave prihoda, pa član Izvršnog odbora Grada Mostara prije rata. Nakon prvih demokratskih izbora bio sam direktor Fonda za izgradnju grada, koji je imao veći proračun nego sam grad Mostar. Tu me zatekao i rat, pa sam priskočio malo da pomognem oko tih pokidanih financijskih tokova.

Onda sam u Herceg Bosni obnašao funkciju predstojnika Odjela ministra financija, a nakon toga postajem ministar financija u Vladi Republike i u Vladi Federacije, dakle nakon Washingtonskog sporazuma, potom jedno vrijeme ministar ekonomskih odnosa i međunarodnih komunikacija. U prvom Vijeću ministara sam bio dopredsjednik Vijeća u dva mandata. Nakon toga sam se odlučio vratiti u Mostar i bio gradonačelnik, odnosno dogradonačelnik tri godine. Danas sam predsjednik Upravnog vijeća RAK-a, a na toj poziciji mi je istekao mandat. Raspisan je novi natječaj, nisam se javio na njega.

Koliko ste zadovoljni svojim gradonačelničkim mandatom?

Jako sam zadovoljan. Kao gradonačelnik grada u kojem sam se rodio i napravio sve što se moglo napraviti želio sam napraviti najbolje. No, ovo pitanje Statuta se mora što prije mora riješiti. Sve ide u tom smjeru, ali to je jako sporo, presporo. Otišao je Neven, nema veze. Ali odlaze i drugi ljudi, odlaze ljudi kad god mogu, gubi se vrijeme, nema investicija, postajemo sve siromašniji... Oni koji su uspješni postaju predmeti reketarenja, istraga i slično. Stvari se moraju puno brže razvijati. Mi u Mostaru imamo dva sveučilišta, pa to su dvije bombe. Dobro je dok mladi studiraju, ali što onda kad završe.

Kako komentirate rad Ljube Bešlića?

Mislim da je Ljubo nastavio u mom pravcu. Već sam spomenuo da je Mostar talac odnosa između HDZ-a i SDA, i mislim da on nije imao odriješene ruke iskoristiti mogućnosti gradonačelnika do kraja. Sve presporo ide, sve je mrcvarenje, od Mo parkinga pa nadalje. A nakupljeno je dosta starih i neriješenih stvari koje se tek sada rješavaju. Mislim da će se definiranjem Statuta mnoge stvari u gradu pojednostavniti, a ja to ne govorim sada kao Hrvat ili Bošnjak...Tek nakon toga će stvari profunkcionirati, a ovako je sustav u blokadi.

Kakvi su Vam odnosi s bivšim kolegama Safetom Oručevićem i Hamdijom Jahićem?

Sve je to bilo u svoje vrijeme. Sa Safetom je bila godina dana koju smo odradili. Žao mi je što je otišao te godine kada je na njega došao red da bude dogradonačelnik. S Jahićem sam napravio puno dobrih stvari, no onda je u jednom trenutku do njega došla blokada i nije se moglo dalje. Onda se postavilo pitanje što se želi od Mostara. Jahić je dosta pomogao da gradske institucije profunkcioniraju, koliko je mogao u tom vremenu.