Mostarski Statut - Ashdown-OHR-ovo "kukavičje jaje"

Mostarski Statut - Ashdown-OHR-ovo "kukavičje jaje"
Ali ono što dodatno brine je podlost kojom je to učinjeno, pod paštom stvaranja jedinstvenog grada i učinkovite ujedinjene administracije, dobili smo grad s kojim nitko nije zadovoljan. Grad u kojem se sve odvija sporo, grad kojeg zaobilaze investitori, u kojem se prelamaju politički odnosni između Hrvata i Bošnjaka, kao i Srba, a glavni krivac što je to tako jeste upravo nametnuti OHR-ov Statut. Statut koji je kao kugla oko noge trkaču, koji bi se trebao utrkivati sa konkurentima, a ta utrka je unaprijed izgubljena ukoliko se trkač ne oslobodi olovne kugle.

Prvi korak u tom pravcu je zahtjev za ocjenu ustavnosti koji je podnio Klub izaslanika hrvatskoga naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nažalost, Ustavni sud je, uz izdvojeno mišljenje dvoje sudaca Mate Tadića i Valerije Galić, samo u manjem dijelu usvojio zahtjeve Kluba Hrvata.


Tako Mostar, koji je prije rata bio političko, kulturno i gospodarsko središte Hercegovine, ostaje s luđakom košuljom koju mu je obukao Ashdown i OHR.


Podsjetimo, u općini Mostar prema popisu stanovništva iz 1990. bilo je 126 628 stanovnika, od čega 43 856 ili 34,6 posto Muslimana, 43 077 Hrvata ili 34 posto, 23 846 Srba ili 18,8 posto te 12 768 Jugoslavena ili 10,1 posto i 3121 ostalih ili 2,5 posto.
Na prvim demokratskim izborima 1990 godine unatoč imidžu Mostara kao «crvenog grada», ili kako su ga zvali «mala Moskva», pobijedio je HDZ BiH, a prvi izabrani gradonačelnik Mostara bio je Milivoj Gagro.

Stranke projugoslavenske ili lijeve orijentacije doživjele su potpuni poraz na izborima. Do dolaska pet tisuća srpsko-crnogorskih rezervista u rujnu 1991 godine grad je normalno funkcionirao i bez većih problema izvršena je smjena vlasti nakon izbora. S dolaskom rezervista i JNA u travnju 1992 godine i u Mostaru je počeo rat, a grad je bio praktično opkoljen. Po odluci Predsjedništva BiH obrana Mostara povjerena je HVO-u. U srpnju 1992 godine Mostar je oslobođen. Osam mjeseci kasnije, u svibnju 1993 godine izbio je rat između Hrvata i Bošnjaka koji je okončan u travnju 1994 potpisivanjem Washingtonskih sporazuma. U tom sukobu srušen je i znameniti Stari most. Iste godine u Mostaru koje podijeljen u dvije općine na jednu većinsku hrvatsku, zapadnu, i istočnu bošnjačku općinu.

 

U Mostar dolazi i Europska komisija na čelu s Hansom Koschnikom, na kojeg je kasnije s hrvatske strane pokušaj atentata. 1996 godine formirana je Gradska uprava Mostara sastavljena većinom od Hrvata i Bošnjaka. Pod njezinom jurisdikcijom bio je samo središnji dio grada dok je ostatak činilo šest gradskih općina, tri većinske hrvatske i tri bošnjačke. Na čelu grada bili su gradonačelnik i dogradonačelnik koji su se «rotirali» na tim funkcijama i bili si iz reda Hrvata i Bošnjaka, a pripadnici stranaka HDZ i SDA. Gradsko vijeće također je bilo višenacionalno. Na funkciji predsjednika i dopredsjednika vijeća «rotirali» su se predstavnici hrvatskog i bošnjačkog ali i srpskog naroda. Vijeće je bilo sastavljeno od 30 vijećnika od čega je prema Prijelaznom statutu Grada Mostara 10 vijećničkih mjesta pripadalo Hrvatima, 10 Bošnjacima i 10 Srbima, kojih praktično i nije bilo u većem broju u Mostaru. Srbi su, iako više formalno, u Mostaru bili konstitutivan narod, što u Federaciji nije bio slučaj, kao niti s Hrvatima i Bošnjacima u RS.

Političke i gospodarske prilike po završetka rata

Iz rata Mostar je izišao kao razrušen grad, duhovno i materijalno, neki kažu najviše u BiH. Jedan je i od rijetkih gradova kojega su branile i napadale sve tri nacionalne vojske u BiH, HVO, Armija BiH i Vojska Republike Srpske.Porušeni su brojni stambeni i gospodarski objekti, kao i Stari most. Nakon rata grad je bio i formalno i stvarno podijeljen, na bošnjački i hrvatski dio kojeg su činili po tri većinske općine svakog naroda.1996 godine u Rimu je dogovoren ustroj Mostara, donesen je privremeni Statut, a Grad je organiziran u šest općina i Središnju zonu koja nije općina, a koja je za cilj imala biti jezgro za ujedinjenje grada kada se stvore uvjeti za to. Za prve čelnike grada izabrani su Ivan Prskalo / HDZ BiH/ i Safet Oručević / SDA/.U tom razdoblju, do 2000-te, u Mostaru je Europska komisija imala upravu. Grad se počeo obnavljati i prema nekim procjenama u njega je uloženo u tom razdoblju oko 200 milijuna eura.Godine 1999 počela je obnova Starog mosta koja je ipak približila dvije udaljene obale grada i danas Mostarci bez obzira gdje žive i iz kojeg su naroda nesmetano posjećuju most i povijesnu jezgru grada. Stari most 2005 godine upisan je kao prvi spomenik kulture iz BiH na UNESCO-ov popis. U gospodarskom smislu Mostar je bio stvarno uništen, izuzev Aluminija cijelo vrijeme nije praktično postojala ozbiljnija proizvodnja. Sve se svodilo na trgovinu, a brojne tvornice su ostale neobnovljene ili su prodane stranim investitorima koji nisu učinili ništa na pokretanju proizvodnje.

Neke druge tvornice su u procesu privatizacije uništene (SOKO, Hekom, Hepok i dr.), a njihov prostor je prenamijenjen, sumnjivo ili neuspješno privatiziran.Takva ekonomska loša situacija iz političku napetost u Mostaru, koja je često vještački projicirana i stvarana, imala je za učinak da je Mostar ostao ipak nenormalan grada.Izbori 2000-te blaga promjena političke klime na bolje, ali nagomilani problemi se ne rješavaju ili vrlo sporo.Gradonačelnik Neven Tomić (HDZ BiH) je došao s idejom Mostar normalan grad. Takav stav i iznenadan obrat u politici HDZ-a je iznenadilo međunarodne čimbenike ali i SDA koja je, tada se pokazalo, svih proteklih godina samo deklarativno bila za ujedinjenje grada. Dugo važeći stereotip kako su na zapadnoj strani loši, a na istočnoj strani dobri momci, srušila se kao kula od karata.


Nakon pozitivnog razvoja situacije u Mostaru, tadašnji (do)gradonačelnik Safet Oručević iznenada napušta dužnost.Nasilni, divljački upad postrojbi SFOR-a u Hercegovačku banku poremetio je odnose u Mostaru. Do danas nije završen taj slučaj niti su pronađeni dokazi koji su opravdali ovakav potez kojeg je navodno «zapovjedio» tadašnji američki veleposlanik u BiH Thomas Miller. Mostar je i dalje bio podijeljen. Novac od dviju Elektroprivreda kako je bilo zamišljeno nije se trošio na razvoj i stabiliziranje stanja nego na krpljenje socijalnih rupa i to u omjeru 3,5 prema 1 u korist istočnog dijela grada. A u gradskim općinama nastavljalo se s krčmljenjem gradske imovine, gomilanjem dugova. Cvjetala je bespravna gradnja, netransparentno se trošilo, kočila provedba imovinskih zakona, a u općine su zapošljavani nestručni i nekompetentni kadrovi po rodbinskim vezama i stranačkoj pripadnosti.

Takvu politiku grad danas, 2006-te počinje plaćati jer su došli na naplatu računi od sudskih tužbi, preko 20 milijuna KM, i višak 260 namještenika u gradskoj upravi.Tada počinje i priča o novom Statutu, i svi u OHR- u i međunarodnoj zajednici počinju ponavljati uzrečicu «Mostar normalan grad». Formirano je i prvo povjerenstvo za promjenu Prijelaznog statuta Mostara. Sačinjavali su ga po dva člana iz stranaka koje su participirale u Gradskom vijeću. Ono je bilo sastavljeno od vijećnika Koalicije za CD BiH, vijećnika HDZ-a i vijećnika Narodne stranke radom za boljitak. Koaliciju su sačinjavali SDA, SDP, Stranka za BiH i tzv. nezavisni vijećnici iz reda Srba. HDZ-e BiH se zalagao da Mostar kao i svi gradovi u BiH budu jedna izborna jedinica. SDA nije željela promjenu postojećeg stanja već zadržavanje podjele i razgraničenje u gradu prema ratnim crtama. Uz dr. Ziju Hadžiomerovića najradikalnija je bila predsjednica Gradskog odbora SDA Fatima Leho. Ona je nedugo tijekom posjeta visokog predstavnika Mostaru i razgovora sa strankama koje participiraju u radu Povjerenstva za preustroj grada, iznijela šokantan prijedlog predstavniku HDZ-a Josipu Merdži ponudivši ukidanje Središnje zone Mostara i definitivnu podjelu po ratnoj crti. Na takve do tada neviđene pozive na međuratnu i međunacionalnu podjelu Mostara i ukidanje jedinog integrativnog faktora u gradu nije bilo reakcija iz međunarodne zajednice.

I SDP na tragu SDA u pravcu podjele grada, a Srbi bez jasnog stajališta

Umjesto podjelu na šest SDP je nudio podjelu na četiri općina, naravno koje bi bile uglavnom jednonacionalne. Član Povjerenstva SDP za izradu prijedloga organizacije Mostara Sejo Đulić tada je kazao kako u SDP nisu crtali granice jer je to stvar dogovora i želja lokalnog stanovništva te da su za izravni izbor gradonačelnika. Narodna stranka Radom za boljitak nije odveć bio zainteresirana za promjene u Mostaru, osim da su njezini čelnici vidjeli dobru priliku za slikanje u medijima s neučinkovitim ali medijski eksponiranim Ashdownom. Ipak se nisu složili da tadašnje gradske općine, koje su nastale ratnom podjelom, budu izborne jedinice već za ustroj Mostara kao jedne jedinice lokalne samouprave i kao jedne izborne jedinice, zajedno sa uvođenjem mehanizma za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, a time bi se razbili strahovi i nepovjerenje.


Predstavnici Srba praktično nisu imali legitimnih predstavnika u stranačkim pregovorima u kojima su sudjelovali. Tadašnji član Povjerenstva Radmilo Andrić dao je ostavku. Vujadin Berberović, predstavnik Srba povratnika u Mostaru nije se slagao s predstavnicima Srpskog naroda koji su sudjelovali u radu Povjerenstva ali i Gradskog vijeća, ističući kako su oni zapravo i najveća kočnica napretku u Mostaru jer nisu neovisni kako se predstavljaju te da su osam vijećnika Srba mogli tada podijeljenom Mostaru biti pokretačka snaga pozitivnih promjena te da je žalosno da je upravo Radmilo Braca Andrić u 80. godini života zagovara podjelu Mostara, ili Milan Jovičić koji također nastupa s tih pozicija..»


Iako su tada ti članovi Povjerenstva opstruirali njen rad i dali su ostavke u istoj, ali su taj svoj nerad naplatili. Za rad Povjerenstva iz gradskog proračuna je izdvojeno 60.000 KM. Na kraju zbog nemogućnosti dogovora Povjerenstvo je prestala s radom. Ubrzo je visoki predstavnik zatražio formiranje nove komisije, a na čelo te nove komisije je ponovo došao Nijemac Norbert Winterstein. Drugo Povjerenstvo je počelo s radom, ali je išlo sve po starom. SDA nije htjela ništa mijenjati, dapače još više su zaoštrili svoj stav. Dr. Zijo Hadžiomerović je javno dao šovinističku izjavu kako bi ujedinjenje Mostara značilo prodor njih, Hrvata, u naš, Bošnjački, teritorij. Kako ovo Povjerenstvo, kao i ono ranije koje se i razišlo zbog ne postizanja konkretnog dogovora u budućem ustroju Grada na Neretvi, nije do kraja definiralo zajednički stav po svim pitanjima oko budućeg uređenja Mostara, visoki je predstavnik nametnuo novi Statut. Oformljena je i Jedinica za provedbu Statuta na čelu s Britancem Richardom Wiliamsom, a zamjenik visokog predstavnika Werner Wnendt bio je osobno zadužen za pitanje Mostara. Provedba Statuta išla je sporo i teško tako da je Jedinica često morala vršiti pritisak na predstavnike stranaka. Gašenjem jedinice 2006 godine i odlaskom Wernera Wnendta nastali su ponovo zastoji i problemi u daljnjoj provedbi Statuta.


Novi Statut - novi problemi u funkcioniranju grada i odnosu između HDZ i SDA

Iako je Ashdown tada izjavio kako novi Statut predstavlja kompromis te da će konačno njegovom provedbom grad biti bliže ujedinjenju, a građani Mostara dobiti ujedinjenu, jeftiniju i učinkovitu administraciju, kao u brojnim izjavama tijekom svoga neuspješnog mandata nije govorio istinu. Iako je njegovo donošenje značajan korak naprijed u reintegraciji grada, taj Statut je nedemokratski i segregacijski, u suprotnosti s europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, tako da postao ponovni izvor stalnih političkih sukoba i kriza.

Nedostaci Statuta:

• Niti jedan grad ili općina u BiH tako nisu uređeni kao Mostar i njegovo uređenje predstavlja pravni izuzetak.
• Nametnutim Statutom je propisano čak i to koliko jedan narod može imati najviše i najmanje vijećnika /nacionalne kvote / .
• Jedino se Gradonačelnik Mostara ne bira izravno na izborima kao u ostalim općinama nego iz reda vijećnika.
• Za Gradsko vijeće Mostara postoje dvije liste, gradska i lista gradskih područja, a koja su granice bivših općina, tako da u jednom području za mandat u vijeću trebate tisuću, a u drugom deset tisuća glasova.
• Isti broj vijećnika daje gradsko područje ( Jugozapad) s 40 tisuća i ono s šest tisuće stanovnika (Jugoistok).
• Građani bivše Središnje zone su diskriminirani jer ne mogu glasovati na listi za gradska područja niti biti birani već isključivo na zajedničku gradsku listu.
• U Gradskom vijeću postoje klubovi stranaka i naroda, tako da vijeće funkcionira kao dvodomni parlament, što nigdje nije slučaj u jedinicama lokalne samouprave.

Uz sve probleme Grad Mostar je ujedinjenje naslijedio probleme i sve financijske obveze iz bivših općina, oko 20 milijuna KM duga po različitim osnovama, Kuvajtski kredit, tužbe, koje se moraju platiti sudskim putem. Kuvajtski kredit u iznosu od 15 milijuna KM potrošen je za infrastrukturu samo u istočnom dijelu grada, bivše gradske općine Stari grad, Jugoistok, Sjever. Unatoč obećanju Sulejmana Tihića, Federalne vlade i OHR te Paddya Ashdowna osobno, da će kredit biti «riješen», ma što to značilo, ili otpisan to se još nije dogodilo, niti ima naznaka da će to dogoditi.OHR na čelu s neučinkovitim Paddyem Ashdownom, čiji se rezultati rada mogu mjeriti obrnuto proporcionalno pojavljivanju na televiziji, «ostavio» je Grad Mostar bez 8 milijuna KM sredstava godišnje od dviju Elektroprivreda, odnosno od naknade za ne upravljanje trima elektranama na Neretvi.

Iz te stranke te Stranke BiH-a ali (ne)začuđujuće i SDP-a već godinu dana se opstruira i promjena ulica u Mostaru sa spornim nazivima. SDP je cijelo vrijeme (1996-2004) bi(l)o u stvarnoj, kroz Koaliciju za CD BiH, ili neformalnoj koaliciji sa SDA. Zahtjevi gradonačelnika Ljube Bešlića da se sporni nazivi promjene je odbačen na Gradskom vijeću pod izgovorom da je to parcijalno rješenje i da treba dogovoriti promjenu imena svih ulica ili oko njih tisuću. Naravno to obrazloženje je više nego licemjerno i može se samo objasniti, i dokazati, kako se nad Mostarom, posebice nad Hrvatima ostavlja stigma kako bi se u dnevnopolitičke svrhe mogli optuživati za fašizam. Nedavni nezakoniti pokušaji preimenovanja ulice Maršala Tita i „Mithada Hujdura Hujke" su samo potvrda toga.

Istupi vjerskih vođa raspiruju nacionalne strasti


Istupi, poput, reisa Mustafe ef. Cerića tijekom boravka u Mostaru nikako ne doprinosi izgradnji Mostara kao normalnog grada. Grda u kojem se živi uz uvažavanje i poštivanje drugog i drugačijeg.Olako iznesena teza kako je u Mostaru na sceni aparthejd i da su Bošnjaci ugroženi nikako ne stoji. Ona je zlonamjerna i potkopava pozitivno u Mostaru jer reis Cerić nije svoje tvrdnje potkrijepio niti jednim konkretnim primjerom u praksi.Istina je da su u Mostaru mnogi građani ugroženi, posebice oni koji nemaju posla koji imaju male mirovine. Ono što je činjenica jeste da je Mostar, nažalost, praktično jedini multietnički grad u BiH. ( S. Kukić - tribina NDC )
U Mostaru, za razliku od Sarajeva gdje ne postoji niti jedna državna škola u kojoj se uči na hrvatskom jeziku, sve škole u Mostaru dostupne su svim učenicima, bez obzira na naciju ili vjeru. Gimnazija Mostar je najbolji primjer.

Cerićeva izjava kako u Gradskoj upravi Mostara Bošnjaci nisu zastupljeni, tek tu i tamo je također netočna.Za razliku od Sarajeva ili Banja Luke, Gradska uprava Mostara organizirana je na način da tri najvažnije funkcije dijele tri naroda. Gradonačelnik je Hrvat, glavni savjetnik grada je Srbin, a predsjednik Gradskog vijeća je Bošnjak, a njegova dva zamjenika su Srbin i Hrvat.U Gradskom vijeću uz klubove stranaka imaju i klubovi naroda kao u državno parlamentu i postoji pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, što nema niti u jednom općinskom ili gradskom vijeću u BiH.Također, pet načelnika Gradskih odjela su iz tri naroda. Financije i ekonomija pripadaju Bošnjacima, urbanizam i društvene djelatnosti Hrvatima, a pravni, organizacijski i opći poslovi Srbima. I 16 stručnih službi su ravnomjerno raspoređene. Šefovi sedam službi su Bošnjaci, sedam Hrvati, a dvije pripadaju Srbima. Direktori Zavoda za urbanizam i novoutemeljene Agencije za Stari grad su Bošnjaci, uz već brojne institucije, ustanove i škole koje postoje od ranije, tako da reisova tvrdnja kako su Bošnjaci praktično ugroženi apsolutno neistinita i nedobronamjerna. Gradonačelnik Ljubo Bešlić je iz reda Hrvata, glavna savjetnica Radmila Komadina iz reda Srba, predsjednik Gradskog vijeća Murat Ćorić je iz reda Bošnjaka.

Izbori 2008. godine posebna su priča. Grad Mostar zbog nepostojanja političkog dogovra nije silazio s naslovnica novina kao grad koji više od godinu dana nije u stanju izabrati gradonačelnika, ali ni donijeti proračun. Tada se nadrastičnije vidjelo što znači nakarada od Ashdownovog statuta jer SDA nije htjela izglasovati proračun dok se ne izabere gradonačelnik, a taj proces ostat će upamćen kao najmučnije razdoblje nakon rata u Mostaru. I umjesto da se tada pokuša jednog za uvijek ukinuti sramno rješenje za Mostar u obliku Statuta, nije se dogodilo ništa, osim što je Grad izgubio nepovratno 15 mjeseci u mučnom političkom natezanju i prepucavanju, što je razinu političkih odnosa u Gradu na Neretvi svelo na najniže grane.

Ovakav antidemokratski Statut, koji Gradsko vijeće nije nikada usvojilo već ga je visoki predstavnik proglasio i nametnuo, pokazao se kao kamen spoticanja i izgradnje Mostara kao funkcionalnog grada.

Statut je stalni izvor sukoba i ograničava demokratske procese u odlučivanju i radu Gradskog vijeća i Gradske uprave, ali i funkcioniranje ukupnih političkih, gospodarskih, kulturnih i svih drugih odnosa u Mostaru. Također, loši odnosni u Mostaru između SDA i HDZ-a reflektiraju se i na odnose u federaciji i državnoj razini i na ukupne odnose Hrvata i Bošnjaka. Ima određenih predstavnika unutar oba naroda ali i međunarodne zajednice žele upravo to, jer pitanje ujedinjenja i funkcioniranja Mostara se itekako održava na cijelu BiH. Ako se od dva Mostara napravi jedan grad, onda se od BiH s dva entiteta može izgraditi jedna funkcionalna i normalna zemlja po mjeri sva tri konstitutivna naroda i svih građana.

Odlukom ustavnog suda nije dobra, ali je korisna iz razloga što se ponovo u središte političke pozornosti u BiH vraća pitanje Mostara i njegova anti demokratskog Statuta.

Prilika je to da se OHR-a, a prije njegovog odlaska iz BiH, inicira promjena Statuta, odnosno njegovo potpuno ukidanje, jer Mostar i njegovi građani, bez obzira na vjeru i naciju imaju pravo da kao i svi ostali u BiH urede svoj grad po svojoj želji, biraju gradonačelnika koji će odgovarati njima na ne gradskim vijećnicima koja su produžena ruka usko stranačkih politika i interesa.

Sve drugo vodi stagnaciji i zaostajanju Mostara, u svakom pogledu.

( R.I. DL. BI / Dnevnik.ba)