Mostar me zove vrati se, dođi sine na svoju vječnu grudu

Mostar me zove vrati se, dođi sine na svoju vječnu grudu

Kraj Neretve osta moja mladost, stara majka, prijatelji svi.

To je bila jedina mi radost, u tuđini trebaš mi i ti.

Onaj pogled sa staroga mosta kad pogledam na našu katedralu, tamo moje srce draga osta, prijatelji čuvajte mi majku staru.

A Neretvo ti joj ruže nosi, kada bura krene parat dušu, dal joj stoji onaj cvijet u kosi, lome li ga vjetrovi kad pušu? Jeli ista ta naša dolina gdje sam prvu ljubav imao, reže srce boli ta tuđina, samo o njoj ja bi snivao.

A Mostar me zove vrati se, dođi sine na svoju vječnu grudu, ljubav tvoja na pragu čeka te, godine si tamo trošio zaludu.

Nikad ništa neće moći platit,mir u duši, miran san u noći, kunem vam se brzo ću se vratit, svome domu ja ću opet doći.

Klementina Krvavac