Mostar me zove vrati se, dođi sine na svoju vječnu grudu
Kraj Neretve osta moja mladost, stara majka, prijatelji svi.
To je bila jedina mi radost, u tuđini trebaš mi i ti.
Onaj pogled sa staroga mosta kad pogledam na našu katedralu, tamo moje srce draga osta, prijatelji čuvajte mi majku staru.
A Neretvo ti joj ruže nosi, kada bura krene parat dušu, dal joj stoji onaj cvijet u kosi, lome li ga vjetrovi kad pušu? Jeli ista ta naša dolina gdje sam prvu ljubav imao, reže srce boli ta tuđina, samo o njoj ja bi snivao.
A Mostar me zove vrati se, dođi sine na svoju vječnu grudu, ljubav tvoja na pragu čeka te, godine si tamo trošio zaludu.
Nikad ništa neće moći platit,mir u duši, miran san u noći, kunem vam se brzo ću se vratit, svome domu ja ću opet doći.
Klementina Krvavac