Katarina Zovko Ištuk: Vapaj roditelja

Katarina Zovko Ištuk: Vapaj roditelja
VAPAJ RODITELJA

Kad pogledam sada iz daljine,
čujem vapaj roditelja: Dođi kući sine.
Još se sjećam što mi majka reče:
Kroz vene ti sine, ta Neretva teče.

Ova zemlja dana je od Boga,
ne stidi se nikad, ti porijekla svoga,
Boga moli, svoje voli,
od tuđine drago dijete, samo duša boli.

Iz kamena sve što niče,
zlata vrijedno uvijek bit će,
cijeni ono što je tvoje,
a sve drugo nevažno je.

Pravila su ovdje od davnina,
da se srcem voli, svoja djedovina.
da se cijeni zemlja ova,
ta oaza Hercegova.

Kamen svaki tebe ovdje čeka
i Neretva bistra, ta najljepša rijeka.
Znadem da te ta tuđina smara,
ti si dijete od grada Mostara.

Tebe čeka ovdje gnijezdo tvoje,
dođi kući, milo moje,
doziva te tvoja majka stara,
mjesto ti je u gradu behara.

Shvatila sam draga majko,
nisam više ni ja mlada,
postala sam zrela žena,
volim svoju rodnu grudu,
ta je ljubav tako snažna,
ta je ljubav neviđena.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 14. 07. 2017.