Jedan dio grada se razvija, drugi se pati u ruševinama

Na drugoj sve 'umiveno', obnovljeno i prilično lijepo za oči. Strane u Mostaru. Ta famozna i prokleta riječ, nažalost, udomaćila se i usidrila u ovom nekad prelijepom gradu, središtu cijele Hercegovine.

Piše: Nermin Bise / Dnevni list

Sve je manje u uporabi sintagma istoka i zapada, lijeve i desne strane, bošnjačkog i hrvatskog dijela grada. Ako je još negdje i kod nekoga u uporabi takva identifikacija Mostara, a da je nema, ima je, onda se sa sigurnošću može reći kako se ratne strahote, razaranja i prolijevanje krvi još uvijek nisu prepustili zaboravu. No, ipak, ostavimo li se tih mračnih i dozlaboga teških vremena, a gledajući naprijed u budućnost, Mostar je, uspoređujući, najbolje gledati onakvog kakav i jest – do pola “kao pacijenta u šok sobi”, a od pola “kao mladu pred udaju”.

Prosule se vreće novca

Nije se pošteno uvijek vaditi na priču o politici, nije popularno ni pravdati se da je ovaj odjel u rukama Hrvata, a neki drugi u rukama Bošnjaka. U našim prilikama uvijek kao dobar izgovor posluži politika, a za opravdanje od nerada, bruke i sramote najbolje je okriviti one druge, koji su u takvim prilikama najžešći neprijatelji, a zapravo riječ je o političkim ortacima koji su najsložniji kad jedni drugima nabacuju novac. To je naš apsurd, što političkih nesuglasica i neprijateljstava nema kad se lova trpa u džepove.

A da nije bilo love u Mostaru proteklih petnaestak godina, nije istina, bilo je i to trpala se u vreće. E, ako znamo da je bilo tako, onda slijedi ključno pitanje: Kako je moguće da u jednom dijelu Mostara, počevši od Titove ulice, pa i do brojnih objekata u susjednoj Fejićevoj ulici, čak i u samom kompleksu Staroga grada i danas imamo sablasne ruševine i zgrade koje predstavljaju ruglo, odnosno oslikavaju sav jad i bijedu kojom je Mostar okovan? Na drugoj strani potpuno drukčija slika i suštinska suprotnost. Nove zgrade, trgovački centri, auto saloni, svjetlost i idila, blještavilo i glamur. U samo dvije-tri stotine metara stranci imaju osjećaj kao da su ulice Bejruta ili Bukurešta nešto dalje u istom gradu zamijenili ulicama Rima ili Beča. Gdje je problem?

Mnogi će reći opet je tu politika kriva. Evo, recimo, s jedne strane se žale na ovaj način: Hrvati drže Odjel za urbanizam i namjerno ne žele da se ulaže u taj dio grada gdje su danas u Mostaru oni u manjini. Neće ni ovi ostati dužni, pa će spočitavati kako je Stari most zlatna koka koja je u rukama Bošnjaka, te da se u taj dio grada više ulaže iz Sarajeva, za razliku od onog dijela gdje su Bošnjaci u manjini.

Istina lišena politiziranja

U tako postavljenim prepucavanjima doći do prave istine, lišene politiziranja i prebacivanja odgovornosti na suprotnu stranu, vrlo je problematično. Slika Mostara koja ide u svijet nije selektivna i paušalna, ona se ne dijeli na ovu ili na onu stranu. Stranci koji dođu ovdje, osim lijepih sekvenci, nose i ružne scene i osjećaje, a u Mostaru ih je previše. Od prljavštine, preko ruševina i oronulih zgrada, do izostanka potpunog ugođaja i neadekvatnih uvjeta u gradu koji pretendira biti turistička destinacija broj jedan u BiH.

Opet je do Mostara i njegovih građana. Nitko im sa strane neće doći i reći što im je činiti, i kako bi bilo najbolje. Ljudi sa svih strana svijeta koji se slijevaju u ovaj grad žele vidjeti ljepote koje Mostar definitivno ima i, dakako, tu se žele osjećati lijepo i ugodno. S ovakvim slikama kontrasta u Mostaru, ali i nepopularnim imidžom grada slučaja, taj će grad padati sve niže i niže. Do razine provincije, kojoj se opasno približio.