JAVLJANJE IZ NEW YORKA Akademija dramskih umjetnosti za Gorana iz Mostara je iznad očekivanja

JAVLJANJE IZ NEW YORKA Akademija dramskih umjetnosti za Gorana iz Mostara je iznad očekivanja
Facebook/Goran Popović

Diplomirani profesor engleskog jezika i književnosti Goran Popović je prije nešto više od sedam mjeseci krenuo u ispunjenje svog životnog sna na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku za koju kaže kako je nadišla njegova očekivanja.

Goran će kroz ovu akademiju zasigurno steći brojna poznanstva i otvoriti mnoga vrata u karijeri. On je full-bright stipendist Akademije stoga nije morao tražiti stan već je smješten u studentskom domu.

U ranijem razgovoru za naš portal Goran je ispričao o tome kada se odlučio za glumu.

"Za glumu sam se odlučio još od malih nogu, jer sve što sam radio je išlo u tome smjeru. Još od 1. razreda osnovne škole sam imao neke glumačke ili pjevačke točke u sklopu "Zabavnih dana škole". Kada sam krenuo u “Mostarski Teatar Mladih” Seada Đulića u Gradskoj banji, tada mi se otvorila potpuno nova dimenzija teatra/kazališta, općenito izvedbenih umjetnosti. Sead je imao savršeno razrađenu metodologiju za rad sa svojim glumcima, te je dovodio razne profesore iz inozemstva koji su nas educirali o glumi/igri, te smo sve naše predstave vodili na festivale teatarskog stvaralaštva i uvijek se vraćali kao kulturološki ponos ovoga grada s nagradama."

U intervjuu za hercegovina.info Goran je ispričao o životu u velikom gradu, iskustvu na Akademiji, predavanjima i novim poznanstvima.

Već si duži period u Velikoj jabuci, možeš li opisati grad? Koliko se zapravo razlikuje od onoga što vidimo kroz TV ekrane?

Razlikuje se po tome što na ekranima nikada ne vidite potpuno tlo po kojemu se hoda. Da, sva svijetla Times Square-a i zgrade sa protupožarnim vanjskim stepenicama su tu. Postoji mnogo jaka povezanost s New Yorkom kada prvi put kročite u grad. Sve što vidite na TV-u, onaj grandiozni i šareni dio je autentičan.

Kako si se snašao u novom okruženju?

U početku je sve bilo mnogo čudno - jedna tipična rečenica. Ali da, nisam nikako mogao pronaći neki međuritam između NYC-a i Mostara. Međutim, brzo sam se navikao, pa sam uhvatio NYC ritam, jer te ovaj grad nekako natjera na to.

Kako je živjeti u New Yorku, radiš li negdje?

Živjeti u New Yorku je jako ubrzano. Ništa osim toga. Što se tiče posla, kao internacionalni student ne smijem raditi van kampusa, a kao studenti prve godine nismo se mogli zaposliti na Akademiji zbog studenata druge godine koji su imali prednost.

Kako izgleda tvoja rutina tijekom dana inače, a kakva je situacija sada tijekom pandemije? Kakav je život sada u New Yorku?

Moja rutina je trenutno jako organizirana i čitav dan sam u pokretu, jer nam je sva nastava online. S obzirom da se radi o izvedbenim umjetnostima, pritisak je veći što se tiče povezivanja sa scenskim partnerima, te morate duplo više da se uložite u svoje vještine, što zapravo i nije loše.

Glede pandemije, ne mogu točne informacije davati jer ih ni sam ne znam. New York je bio poznat kao grad koji ne spava, međutim uslijed pandemije postao je grad koji spava. Vidjeti New York u takvom stanju je uistinu sablasno, pogotovo u komparaciji na moj prvi kontakt s New Yorkom. Koliko mogu, zbog velike gustoće naseljenosti, ljudi se pridržavaju naredba vlasti. Valjalo bi da se možda to još malo “stegne”, međutim želje su jedno, a stvarno stanje je osjetljivo.

Školovanje na akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku ti je počelo prije sedam mjeseci, što si sve naučio, najbolji savjet koji si dobio u učionici?

Pa sada, da krenem pisati koliko sam i što sam naučio, uistinu ne bi bilo kraja ovome odgovoru. U samo mjesec dana ova akademija vas nauči onoliko stvari koje biste inače naučili za šest mjeseci. Ali ono što me uvijek prati kao mantra, još od prvog semestra jeste Izađi iz svoje glave i budi olimpijski slušatelj.”

Koja predavanje ti je najdraže i zašto?

Teško da odgovorim jer stvarno obožavam sva predavanja. Gluma, pa Alexandar tehnika. Gluma zato što svaki put pronađem sebe u okolnostima u kojima sam mislio da se nikada ne bih našao. A što se tiče Alexandar tehnike- e tu već govorimo o iskustvu koje je van ovoga svijeta. Iznenadili biste ste koliko nitko na ovom svijetu zapravo nije svjestan sebe.

Jesi stekao nove prijatelje, poznanstva, neko interesantno iskustvo za ispričati?

Da definitivno! Od raznovrsnih studenata različitih podloga i kultura pa sve do poznatih osoba.

Jesi li imao priliku upoznati ljudi s našeg podneblja?

Da, jesam. Na fakultetu imam dvoje kolega čiji su roditelji podrijetlom iz susjedne nam Hrvatske, oni nažalost ne pričaju naš jezik, ali se probudi to neko uzbuđenje kada čujete da je netko s vaših podneblja tu u blizini. Tu je glumac Boris Lukman, koji je upravo diplomirao na ovoj akademiji. On je jedina osoba na akademiji i studentskom s kojom mogu da popričam po naški kao čovjek.

U Mostaru su bio jako aktivan član društva. Radiš li na nekom projektu, čime se baviš u slobodno vrijeme?

Mostar je moja žarišna točka i tu sam uvijek aktivni član društva. Trenutno samo planiram da sigurno doletim u BiH, pa ćemo od tamo da vidimo za projekte. A u slobodno vrijeme, slikam, crtam. Na akademiji već uz glumu imam ples i pjevanje, tako da ne idem nigdje bez ovih mojih grana umjetnosti.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.