In memoriam: Miralem Šelo Šela

Jućer u 4 sata preminuo je legendarni mostarski poštar Miralem Šelo (17.12.1948 - 30.12.2018), jedna od posljednjih legendi ovog grada.

Najpoznatijeg poštara u Gradu na Neretvi znali su gotovo svi dok je godinama šetao i gurao bicikl na kojemu se nalazila hrpa pisama i pošiljki.

Ipak, najviše su ga voljeli stariji kojima je početkom svakog mjeseca nosio mirovine. Šelo je nadaleko bio poznat sa svojim šalama i zgodama, koje je kroz poštarski posao doživio, ali i sam stvorio.

"U pošti sam od 1971. godine. Počeo sam s nošenjem telegrama kad ih se nosilo po dvije hiljade dnevno. Danas ih za sedam dana dođe svega tri. Tehnologija je otišla daleko. Tu su mobiteli, faksovi, printeri, Facebook... toga nije bilo tih godina. Dok je sad sve drukčije. Ljudi su preko pošte čestitali jedni drugima kojekakve prilike, rođendane, vjeridbe, ženidbe, izražavali saučešće... Sve se to slalo telegramima.

Telegrame sam nosio tri godine, sve do 1974. godine kad sam postao poštar na Balinovcu noseći poštu od Prve osnovne škole do Stare biskupije. Sve do 1986., kada sam prešao na Cernicu i Bulevar, gdje sam raznosio sve do rata.

Onda se sve promijenilo. Ubrzo sam počeo opet raditi u Pošti i to u trpezariji kao kuhar, da bih 1994. počeo raditi u filateliji, s markicama i poštanskim vrijednosnicama. Tek 1997. ponovno počinjem raditi kao poštar na Aveniji, i raznosim poštu sve do 2004. kada sam otišao u penziju, ne svojom voljom, već zbog bolesti jer sam dobio šećer.

Zadovoljan sam svojim radom u Pošti, pa i penzijom koja jest mala, ali tako je svima, pa i meni. Dodatno radim tako što nosam po gradu račune od kablovske televizije. To obavljam jer jednostavno ne mogu bez pisama", kazao je prije nekoliko godina Šelo za Dnevni list.