GO HDZ 1990: Osuđujemo medijsku hajku na Mostar

Pozivamo sve one koji ovih dana bombardiraju medije i javnost tobožnjom brigom za prava Bošnjaka, sa posebnim naglaskom na Mostar, da javno iznesu konkretne primjere te diskriminacije. Navedite konkretne slučajeve, imena osoba i sl. koje su diskriminirane u Mostaru iz isključivog razloga što su Bošnjaci, učiniti ćemo sve i iskoristiti sve resurse s kojim raspolažemo kako bi ispravili tu nepravdu i sramotu, ukoliko je uistinu do toga došlo.

Krajnje paušalne ocjene i neartikulirana argumentacija s kojom se upire prstom u hrvatski narod ovih dana za isključivi cilj ima vršenje pritiska na OHR kako ova institucija ne bi donijela odluku s kojom se redefiniraju diskriminirajuće stavke nametnutog Statuta grada Mostara, budući da se ne poštuje Ustavni sud, čime se udara u temelj BiH kao pravne države. Kad je Statut grada Mostara tako u redu, zašto se njegov primjer ne kopira i u mjestima gdje Bošnjaci imaju većinu u odnosu na narode drugih nacionalnosti?

Gradsko vijeće grada Mostara zasigurno nikada neće donijeti odluku o izmjeni Statuta, slijedom opstrukcija vijećnika iz reda bošnjačkog naroda. Sasvim je ljudski razumljivo da će oni raditi opstrukcije, budući da je isključivo njima u interesu da nametnute diskriminirajuće odredbe ostanu netaknute. Njihovo je legitimno pravo biti protiv toga. Međutim, krajnje je licemjerno opravdavati te opstrukcije tobožnjim ugnjetavanjem bošnjačkog stanovništva, tobožnjom diskriminacijom Bošnjaka na nacionalnoj osnovi i strahom od nestanka, jer to nema apsolutno nikakve veze sa istinom.
Podsjećamo javnost da, na osnovu javno dostupnih podataka s kojima raspolaže Federalno ministarstvo raseljenih i izbjeglih, područje Mostara, a i HNŽ gdje živi većinski hrvatsko stanovništvo, ima među najvećim koeficijentima povratka raseljenih i prognanih Bošnjaka u BiH, kada se gledaju multietničke sredine. Budući da iz godine u godinu broj povratnika raste, o čemu također postoje statistički podaci, može se govoriti o doseljavanju, a nikako o raseljavanju Bošnjaka. S druge strane, isti izvor govori o najmanjem koeficijentu povratka raseljenih i prognanih nebošnjaka na područja sa većinski nebošnjačkim stanovništvom. O tome su rađene i znanstvene studije poput one prof. Mirka Pejanovića, kojeg baš ne prati reputacija nacionaliste i šoviniste, pod nazivom „Demografsko - migracijski problemi u poslijeratnoj BiH", gdje se može vrlo lako iščitati u kojim područjima se nakon rata sustavno radi „ono što se nije uradilo u ratu", kako ovih dana ponavljaju bošnjački mediji.
Gospoda spominju apartheid, dvije škole pod jednim krovom, spominju diskriminaciju učenika bošnjačke nacionalnosti od strane Hrvata, što nema veze sa istinom. Podsjećamo da ideju o „dvije škole pod jednim krovom" nisu izmislili Hrvati, samim tim nisu je niti zahtijevali, nego je to ideja koju je svojedobno naložio OSCE. Omogućavanje učenicima bošnjačke nacionalnosti učenje bosanskog jezika i slušanje nastave po bošnjačkom planu i programu je u suprotnosti sa diskriminirajućim „krikovima" koji se ovih dana čuju u javnosti. Da li to bošnjačka politička i intelektualna elita smatra da bi djeca bošnjačke nacionalnosti, koja žive na područjima sa hrvatskom većinom, trebala učiti po hrvatskom planu i programu, učeći između ostalog i hrvatski jezik, umjesto bosanskog?
Svi oni čiji se „krikovi" ovih dana čuju vrlo dobro znaju da ako je u današnjem Mostaru netko ugrožen onda je to običan čovjek. Ugrožen je Mostarac! Bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ilegalne deponije, neasfaltirane ceste i rupe na putu, neulaganje u infrastrukturu, neriješen sustav kanalizacije, nemogućnost zapošljavanja osim preko veze i svi drugi problemi ne poznaju nacionalnu pripadnost i teret su svih građana grada Mostara. Istina je da postoje sporadični incidenti na nacionalnoj osnovi, ali upirati prstom u bilo koji narod i raditi deklarativne i generalne prosudbe na osnovu pojedinačnih incidenata je krajnje licemjerno. Kad bi se tako gledalo, stupce crne kronike daleko i daleko više od Mostara, s kojim dežurni dušebrižnici najrađe ispiru usta, pune Sarajevo i ostala „multietnička" mjesta u BiH.

U potpunosti smo sigurni da slični egzistencijalni problemi običnog Mostarca ne terete političke elite, svih nacionalnosti, koje snose najveću odgovornost za ovakvo stanje, kao što smo sigurni da ne terete one koji šalju ovih dana „krikove". Svi oni vrlo dobro umiju na ovakvom stanju, dolijevanjem ulja na zatomljeni žar međunacionalne netrpeljivosti, naći osobni interes i probitak.

Ovim putem podržavamo nedavno izraženi stav HNS-a vezano za ovu medijsku hajku. Otkada se reanimirala ova institucija, ovo je prvi put da se jasno i odlučno zauzeo stav dostojan institucije koju se predstavlja. U istoj mjeri u kojoj smo upućivali na pogreške u radu, ovaj put se mora izraziti zadovoljstvo što je napokon netko u njoj postao svjestan uloge koju ima. Nadamo se da se ne radi samo o jednome bljesku, nego da se radi o svjetlu koje se upalilo i ostat će upaljeno.

Svim ljudima, i onima dobre volje, i onima loše volje, želimo sve najbolje prigodom predstojećih Blagdana. Pozivamo sve na razumijevanje i međusobnu toleranciju. Članovi GO Mostar HDZ1990 će i ove godine, u sklopu Caritasove akcije „Paket ljubavi" sudjelovati svojim prilozima u akciji, kako bi predstojeće blagdane što više mostarskih socijalno ugroženih obitelji dočekalo u što sretnijem okružju, kao i prijašnjih godina: bez obzira na nacionalnu pripadnost, stoji u priopćenju GO Mostar HDZ1990.