FPMOZ: Dekan prof. dr. sc. Mario Vasilj poželio dobrodošlicu studentima fakulteta

FPMOZ, prof.dr.sc Mario Vasilj, Mario Vasilj, Jakov Pehar, Mario Vasilj, Prof. dr. sc. Ivan Prskalo, Mario Vasilj, FPMOZ, Mario Vasilj, FPMOZ

Nazočne studente pozdravio je i dekan FPMOZ-a prof. dr. sc. Mario Vasilj riječima:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poštovane studentice i studenti, dobro došli na Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.
S radošću pozdravljamo još jednu generaciju upisnika na naš i vaš Fakultet. Dobro došli u akademski svijet. Kažu da studenti ne dolaze na fakultet kako bi informirali profesore, nego kako bi transformirali sebe. I uistinu vjerujem da bi tako trebalo biti. Želio bih da ova misao bude vodilja kako vama studentima tako i nama suradnicima, asistentima i profesorima koji ćemo raditi i radimo s vama. Naime, što je temeljna poruka ove misli i sa strane onih koji uče i onih koji poučavaju.
Vama, dragi moji studenti, govori da nije smisao fakulteta u odgovaranju na ispitna pitanja, ono je tek preduvjet vašega rasta u znanju i sposobnostima. Ono je samo pokazatelj vaše osobne izgradnje, nadgradnje i uzdignuća duha koje se ostvaruje i kroz mogućnost da se odgovori na pitanja (da se informira profesore o vašim dosegnutim i potrebnim znanstvenim informacijama). No, to ne bi trebalo biti dovoljno, niti svrha vašega školovanja. Smisao koji se ostvaruje trebao bi biti u vašem unutarnjem osjećaju rasta i duhovnog napretka. U vašoj transformaciji i uzdignuću u znanju, vještinama, sposobnostima, ali i u vašem uzdignuću u razumijevanju svijeta u kojemu živimo, sebe samih i drugih s kojima živimo.
Ova misao isto tako upućuje i nas profesore da nije jedina svrha naših nastojanja ispitni upitnik i zadovoljstvo danim odgovorima, nego brižljivo uzgajanje znatiželje naših studenata te omogućavanje različitih uvida u znanstvene spoznaje kao preduvjeta razumijevanja svekolike stvarnosti i nas samih.

Nije Fakultet (ni učionica) mučionica kako se često može pročitati na grafitima, iako one to mogu biti ukoliko se pođe s krivim pretpostavkama i na pogrešnim temeljima - one su mjesto mogućnosti, prozori u svijet i radost novih spoznaja. Sve ono što se radi sa srcem i poštovanjem vodi nas uspjehu. Za učenje i za život potrebna je ljubav, jer ona oplemenjuje, ona olakšava svaki naš trud i žrtvu. Nemoguće čini mogućim.
Treba vjerovati u uspjeh, ali nije dovoljna vjera bez djela, ona podrazumijeva i podvrgavanje našim ciljevima kako bismo izgradili vlastitu volju i iskazali karakter. Ustrajni uspijevaju. Rad s vremenom postaje užitak, jer on omogućava naš napredak koji postaje vidljiv ne samo nama nego i onima oko nas. To je transformacija koja vas čini boljima, sposobnim za uspjeh i na tu ste transformaciju pozvani.
Još jednom sve vas skupa pozdravljam, postali ste dijelom obitelji našeg Fakulteta, budite uspješni i zadovoljni. Svi djelatnici fakulteta od službe, suradnika, asistenta i profesora vama su na usluzi. I ovdje su zbog vas. Vaš uspjeh naša je radost.

Svako vam dobro i živjeli.