Dirljiva i potresna priča mostarske studentice: Ja nisam prosjak, tražim željezo da prehranim obitelj

...koji bi mijenjali svoje probleme za naše u sekundi.

U to se uvjerila i jedna studentica u Mostaru koja stanuje u Studentskom centru Sveučilišta u Mostaru, a svoju priču odlučija je podijeliti s uredništvom portala Pogled.ba, uz zamolbu da ostane anonimna za javnost. Što joj se dogodilo jedne proljetne mostarske večeri, pročitajte u nastavku:

''Pri odlasku kući večeras iz Mostara, ispred svog studentskog centra srela sam čovjeka kako prekopava po smeću. U nezadovoljstvu što nije ništa pronašao odmahne rukom i od svoje muke uzdahne. Bog mi je u tom trenutku dao neki znak da ga zovnem. Obratim se: Oprostite! Čovjek se okrene i upitam ga mogu li mu dati novac da kupi sebi nešto za jest i on pristane. Pružim mu novac u ruku, a on se nasmija radosno i reče: Ja nisam prosjak, ne prosim. Ja sam čovjek radnik, ali nemam posla. Kući imam ženu i troje djece, od kojih je jedno bolesno. Tražim željezo i bakar samo da ih mogu prehranit. A tebe djevojko neka Bog čuva, neka ti da sreću da se lijepo udaš. Blagoslovio me i pri odlasku samo upitao odakle sam, na što sam mu odgovorila i svatko je otišao u svom smjeru.
Molim sve koji ovo čitaju da se pomole za tog gospodina i njegovu obitelj, da im Bog da snagu da izdrže u teškim životnim trenutcima i pruži im sve za normalan život. I dao Bog da ga opet sretnem jer takav iskren osmijeh, iza kojeg se krije puno briga, u životu nisam vidjela. Bože, čuvaj ih!!!!''