Da se ne zaboravi: HVO je obranio pa oslobodio Mostar

Dana 29. travnja 1992. Krizni štab općine Mostar sastavljen i od Hrvata i Bošnjaka, donosi odluku, kojom se JNA i druge paravojne formacije, koje djeluj s njom, proglašavaju neprijateljskim, a zaštita i obrana grada Mostara povjerava Hrvatskom vijeću obrane.

Zajednička obrana

U toj odluci također stoji kako Muslimani mogu formirati vlastite oružane snage koje se stavljaju po zapovjedništvo HVO-a, kojem je zadatak oslobađanje cjelokupnog prostora općine.

Početkom lipnja 1992. godine počinju pripreme za odbacivanje agresora istočno od doline rijeke Neretve. Unatoč nedostatku naoružanja, odluka je donesena prije svega zbog neprestanog granatiranja teritorija, što je rezultiralo velikim brojem mrtvih i ranjenih civila.

Dana 7. lipnja 1992. pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika južnog bojišta, počela je operacija 'Čagalj'. U ovoj akciji je diverzantski vod bojne Grude probio neprijateljske bunkere i potisnuo agresora prema Gubavici i Domanovićima.

U ranu zoru, 11. lipnja kreće operacija oslobađanja desne obale rijeke Neretve. U ovoj je operaciji sudjelovalo 4670 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Akcija iz svih pravaca

HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom kreće iz šest pravaca, a u akciji još sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, potpomognuta dvjema postrojbama iz Čitluka i Ljubuškog, Pete ilićke bojne, Četvrte bojne, te satnija 2. bojne civilne policije. U gradu su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio Druge bojne i Mostarski bataljun. Ovom akcijom za samo jedan dan oslobođena je desna obala rijeke Neretve.

U akciji oslobađanja desne obale osobite zasluge pripadaju Kažnjeničkoj bojni, ali i ostalim postrojbama iz Mostara, Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog i Čapljine, koje su sudjelovale u ovoj akciji - tvrdi brigadir Ivan Primorac, jedan od zapovjednika postrojbi u ovoj akciji.

- Raspoloženje vojnika u ovoj akciji bilo je na izuzetno visokoj razini. Željeli su ići i dalje. Mogli smo tada probiti gdje je god trebalo, i ići toliko dugo koliko je bilo potrebno, prenosi nam raspoloženje branitelja Mostara tadašnji zapovjednik Pete ilićke bojne Marinko Bošnjak.

Naše organiziranje u Hercegovini spasilo je Hrvatsku još većeg krvoprol ića . Da su agresori zauzeli Mostar, kako je to zamislio general Momčilo Perišić, sva ostala zbivanja nakon toga odigrala bi se puno drukčije - smatra brigadir Petar Zelenika, nekadašnji zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane Općinskog s tožera Mostar.

Osvojena prva vojarna

U noći s 13. na 14. lipnja, oko pola noći, u stožer je došao general Slobodan Praljak, koji je sazvao sve zapovjednike i ujutro se krenulo u oslobađanje lijeve obale.

- Po procjeni generala Praljka, to je trebao biti faktor iznenađena, i bio je. U zoru 14. lipnja se krenulo u oslobađanje lijeve obale. Sa zapovjednicima se napravio plan oslobađanja, a prijelaz Neretve sa čamcima bio je u mjestu Buna - prepričava nam brigadir Zelenika prisjećajući se do u detalje oslobodilačkih akcija. Uz topničku i tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade iz Splita, združene snage od Bovana i Drežnice do Salakovca, prelaze na lijevu obalu. U Cernici rijeku prelazi jedna satni ja pod zapovjedništvom Karla Džebe, a druga bojna dolazi iz Raštana.

- Stalno je bila prisutna i Vojna policija, a akcijom smo neprijatelja uistinu iznenadili, još jednom naglašava brigadir Petar Zelenika i napominje kako su hrvatske postrojbe uhitile nekoliko časnika JNA na Merdžan Glavi, i osvojili vojarnu u Fortici s velikom količinama naoružanja. Tjeranje agresora nastavlja se prema Podveležju, Zaliku, Vrapčićima i Bijlom Polju, a 26. lipnja se smatra danom oslobađanja Mostara. Naime, tada je neprijatelj odbačen na Velež.