Bjelopoljska zora informira i okuplja Bjelopoljce

Danas je taj broj nažalost prepolovljen, kao posljedica gubitaka u ratu, raseljavanja i nedovoljne podrške povratku.

Povratak je prvo zahtijevao obnovu kuća i koliko - toliko imanja, ali i objekata za opće potrebe. A onda se odmah javljaju različite potrebe kojima bi trebalo poboljšati život, zajedništvo i oplemeniti životne sadržaje.

Piše: Ilija Kožulj, Dnevnik.ba

Hrvatsko kulturno društvo „Napredak"  Bijelo Polje koje je utemeljeno davne 1922 god. kao ogranak „Napretka" Sarajevo i na neki način se održalo kroz različite oblike organiziranja i djelovanja, u tijeku domovinskog  rata se obnovilo kao samostalno društvo, toj plemenitosti davalo je i daje svoj veliki doprinos.

Uvijek me je mučila spoznaja da o našem kraju nema dovoljno zabilježenih povijesnih istina i podataka. Stoga sam nakon izbora u Upravni odbor HKD „Napredak" Bijelo Polje predložio izdavanje časopisa, što je prihvaćeno. Književnica Marina Kljajo-Radić je prihvatila biti glavna i odgovorna urednica. Okupili smo nekoliko entuzijasta, definirali vlastite ciljeve i zadaće i prvi broj pod nazivom Bjelopoljska zora  objavili pred Božić 2009 godine.

 Temeljni cilj je pisati o problematici društva Napredak i prostora Bijelog polja što podrazumjeva naselja koje obuhvaća katolička župa Potoci, a to su naselja: Humilišani, Jasenjani, Kutilivač, Podgorani, Potoci, Prigrađani, Raštani, Ravni, Vojno, Vrapčići, Zijemlji i Željuša.

Imajući u vidu da smo uspjeli održati dinamiku šestomjesečnog izlaženja časopisa pa je pred Božić 2011 tiskan peti broj, da smo opisali ključne događaje iz prošlosti društva, podsjetili na neke značajne objekte, događaje pa i osobe, izgleda nam da smo dobrim dijelom taj cilj ostvarili. K tomu, za nas je značaj tim veći što u časopisu surađuju i pišu bjelopoljci, koji inače nisu posebno vješti u pisanju, a uradili su hvale vrijedne priloge, iako su u više slučajeva to njihovi prvi pisani uradtci.

Bjelopoljska zora je opisivala teme: povijest Napretka Bijelo Polje, razvoj komunikacija, povijest bjelopoljskog mosta, povijest katoličke crkve i crkvenih osoba, povijest časnih sestara franjevki, opis nekadašnjih mlinica, opis kupanja na Neretvi, opis nekadašnjeg vodonatapnog sustava i poljoprivredne proizvodnje, aktivnosti u sportu i kulturi, opis bogate liste arheoloških nalazišta, problematika izgradnje autoceste na koridoru Vc kroz Bijelo Polje, pjesme, recepti, savjeti poljoprivrednicima, zgode i  nezgode bjelopoljaca itd. Časopis čitaju i stari i mladi bjelopoljci,  a osobito oni koji sada žive van područja Bijelog polja.

Časopis je ponukao i druge da pokrenu određene projekte kao što je uspješan start i svakovrsni razvitak i napredak folklorne sekcije, ili da poboljšaju već pokrenute kao što su: završna svečanost lipanjskih zora, karneval, božićne svečanosti itd.

Poprilično iscrpljujemo teme o prošlosti i pokušavamo se okrenuti budućnosti. Izgleda da općenito postoji nedostatak  društvenog organiziranja u lokalnoj samoupravi i koordinacije u rješavanju otvorenih pitanja i planiranju razvoja.

U Bijelom Polju postoji velika i dobro opremljena škola, sportski centar i kulturni dom koji su stvarani i građeni radom svih mještana Bijeloga Polja, u čemu su vrlo značajan udjel i doprinos dali Hrvati. Na žalost, još uvijek nisu stvoreni zadovoljavajući preduvjeti da hrvatska djeca i mladež koriste te kapacitete potpuno slobodno i bez straha. Ovdje treba podcrtati da ne mislimo da naši susjedi drugih nacionalnosti taj strah izazivaju ili potiču. No, činjenica je da postoji zebnja koja stvara nesigurnost.

Vjerujemo i nadamo se da će jednog dana, kada stvari u okružju krenu nabolje, i ta zebnja biti prevladana. Do tada treba graditi nove terene i prostore što će omogućiti našoj djeci i mladeži minimalne uvjete za rad, a u konačnici doprinijeti bogatstvu i razvoju društvenog života.

Za sada u Bijelom Polju za Hrvate postoje različiti problemi: nedostatak odgovarajuće škole, nedostatak prostora za kulturne aktivnosti, sport i rekreaciju i društvene aktivnosti itd. U četvrtom broju opisali smo tu problematiku i predložili mogući način definiranja potreba i koordinacije u planiranju i rješavanju tih pitanja. Moramo reći da se ostvaruje određeni napredak u rješavanju tih pitanja, a iniciraju se i neki projekti u poljoprivrednoj proizvodnji. Više koordinacije i dugoročnog planiranja nikako ne bi škodilo, nego bi, sigurno uključilo mnogo širi broj ljudi u rad i ubrzalo rješavanje pitanja koja su već pokrenuta.

Svakako nećemo napustiti pisati o prošlosti  u težnji da sve što je važno otrgnemo od zaborava, ali  cilj nam je baviti se budućnošću i napretku uvjeta življenja, zaštiti i poboljšanja životne sredine, poboljšanje uvjeta za razvoj obrazovanja, kulture, sporta i rekreacije, poticanju projekata koji će osigurati bolje, kvalitetno i isplativo korištenje resursa Bijelog Polja (povoljan položaj, zemljište, postojanje vodovodne mreže u većini naselja, vrijedni i poduzetni  ljudi).

Suradnici okupljeni oko časopisa Bjelopoljska zora su otvoreni za svaku vrstu suradnje, osobito s onima koji predano rade na području Bijelog Polja,  gdje posebice ističemo našeg župnika i časne sestre franjevke.

Težimo, svojim radom i tekstovima u našem časopisu, da se svakodnevno i ustrajno ostvaruje napredak i boljitak Bijelog Polja u svakom pogledu.
Koristim prigodu zahvaliti svima koji su na bilo koji način doprinijeli u dosadašnjoj realizaciji projekta časopisa BJELOPOLJSKA ZORA, uz očekivanje da će nastaviti davati svoj doprinos i da će im se i mnogi pridružiti.

NAPOMENA Autor teksta je bivši zamjenik ministra prometa i komunikacija BiH, veleposlanik BiH u Španjolskoj i pokretač časopisa Bjelopoljska zora ing. Ilija Kožulj