FOTO  Ministri Vlade FBiH SERU direktno u Neretvu !

U našoj zemlju, u ovom balkanskom vilajetu, postoje nekakve drugačije zakonitosti koje se kose sa svim mogućim pravilima, koje bi čak i alkemičarima bile smiješne i teško objašnjive.

Jedna od spomenutih prirodnih anomalija je Mostar, grad na rijeci Neretvi koja uporno pokušava, onako prkosna i (još uvijek) plavo-zelena, održati kakvu-takvu ravnotežu u ovome besmislenom i nelogičnom kraju - da je u skladu sa svojom okolinom potekla bi uzvodno.

Kako objasniti primjerice da građanin jednoga grada, stanovnik jedne regije uporno pokušava ignorirati, pa čak u pojedinim slučajevima i usporiti razvoj svoga životnog okruženja, pri tome slušajući instrukcije od „braće“ iz nekog podalekog mjesta, koje su sve drugo nego dobronamjerne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O čemu se radi?

Autocesta Vc ili 5c je, kako znamo, jedna od najavljenih žila kucavica koje bi trebale konačno potaknuti i  pokrenuti dijelove Hercegovine koji su u određenom zaostatku u odnosu na neke razvijenije dijelove hercegovačke regije. Čapljina, Stolac i Mostar bi trebali gradnjom ovoga autoputa prosperirati kroz gradnju minimalno četiri poduzetničke zone : Bijača (Ljubuški), Zvirovići (Čapljina), Dubravska visoravan (Čapljina, Stolac), Jug Mostara (Mostar).

Svi ovi krajevi su naseljeni i drugim narodima pored Hrvata, što se ne bi moglo reći za ostale općine u Hercegovini poput Čitluka, Širokog Brijega, Gruda, Posušja… pa bi iole upućen čovjek rekao: „Ajde kada se Hrvati ne bune i ne traže da AC ide prema stopostotnim hrvatskim krajevima - to je čudo! Sada pogurati ovaj put da se i ti pasivniji krajevi Hercegovine razviju – ovo je jedinstvena prilika“. Jednostavno autoput bi bio pun pogodak i za brojne Bošnjake i Srbe povratnike u Stolac i Čapljinu, pa i za Bošnjake u Blagaju, naravno i za brojne raseljene Hrvate u novim naseljima u Čapljini i Stocu kojima bi ovaj put donijelo radna mjesta i bolji život. Svi bi imali koristi.

Po instrukcijama iz Sarajeva i koristeći već provjerenu i uspješnu taktiku preglasavanja, Bošnjaci su zaustavili gradnju, a sve pod izlikom uništavanja Počitelja pored kojega će proći most i kao uništiti ljepote Tvrtkovog grada. Za neupućene samo informacija da taj most ne prolazi PREKO Počitelja, nego će jednostavno biti vidljiv iz Počitelja pa će kao tako uništiti ljepotu toga srednjovjekovnog gradića. Odgovor projektanata puta je bio da se može raspisati međunarodni natječaj za arhitektonsko riješenje mosta te da je moguće most u potpunosti uklopiti u okruženje tj. napraviti u stilu samoga Počitelja. 

Druga „kritična“ točka je Blagaj. Desetine?! nevladinih organizacija i udruga iz Blagaja, mjesta od 2-3.000 ljudi po instrukciji i pod utjecajem Sarajeva mobiliziralo se i tražilo od istih da se zaustavi i preusmjeri autoput iz doline Neretve.

Umjesto da kraj koji želi živjeti od turizma sa željom očekuje dolazak autoceste kojom dolaze turisti, koja donosi radna mjesta i strane devize, oni se bune. Slijepo i bespogovorno gledaju na autocestu kao na ogromnu zmiju koja će ih pojesti i kojom ih plaše „braća“ iz Sarajeva, dok se u pozadini očigledno pokušava novac preusmjeriti u dionicu puta Sarajevo-Zenica.

Ministri Federacije BiH dođu na svako drugo zasjedanje u Mostar, na sjednici Vlade preglasaju Hrvatske ministre i nazad u Sarajevo. Ostavljaju vojsku nezaposlenih, i nekoliko poltrona kao što je dekan Agronomskog fakulteta Džubur koji je neki dan kao osviješteni Mostarac zavapio da autocesta ne smije prolaziti kroz vinograde i voćnjake kao da je sječa određenog broja kajsija puno pogubnija od vojske nezaposlenih.

Svi su postali kao nekakvi ekolozi, kvazi-urbanisti kada je u pitanju borba protiv autoceste u Hercegovini, pravdajući to bukom i kojekakvim glupostima, kao da je autoput nešto što ne postoji u svijetu, kao da isti ne prolazi pored sela u okolini Kaknja i Sarajeva pa su svi zabrinuti za sela u okolini Mostara.

Da ne duljim, želim samo upitati obične ljude zašto nasjedaju i pristaju biti lako obradiva masa u ovome slučaju. Zašto se povoditi za ljudima koji se brinu za to da se NE ULOŽI stotine milijuna € u njihovu okolinu, dok se niti jednom do sada nisu pobunili ili barem u javnosti potencirali primjerice problem kanalizacije u Mostaru - točnije nepostojeće kanalizacije ! 

Nakon toga se nađe kritična masa Bošnjaka iz Hercegovine koji žele biti veći Bošnjaci od onih iz Bosne, pritom zaboravljajući da je Hercegovina i njihova djedovina. 

Sada imamo situaciju da ministri dođu u Mostar, u pauzama se olakšaju u WC-u u zgradi Vlade u ulici dr. Ante Starčevića i daju svoj skromni prilog Neretvi. Nekoliko stotina metara niže, nakon završene sjednice, gledaju skakaće sa Starog kako otvorenih usta laste uleću u desetinama kanalizacijskih pritoka okupanu Neretvu, te uz pljesak nastave prema obližnjem restoranu gdje se uz razgovor sa lokalnim moćnicima dogovoraju oko nastavka kampanje zaustavljanja investicija u dolini Neretve. Pri odlasku još jednom isprazne svoja debela crijeva u našu ljepoticu i zapale za Bosnu.

Sjetite se kružnog toka s početka priče, jer je i on znakovit – netko će ta govna prije ili kasnije morati pojesti. Pitam se tko...

Trasa autoceste kroz Blagaj.

 Ja ne znam da postoji optimalnije i bolje rješenje, ali svaka čast - radovi su zaustavljeni.
Zeleno – vinogradi na koncesijom dodijeljenoj zemlji; plavo – Aerodrom Mostar 

Novci za autocestu su osigurani i moraju se utrošiti, pitam samo naše Blagajce šta oni imaju od slanja novca u Bosnu i zaustavljanja razvoja svoga kraja ?!

Sve me ovo podsjeća na onaj crtić u kojemu mačak sječe granu na kojoj se nalaze on i ptičica jer želi da ptičica padne s grane. Samo je zaboravio da ptičica zna letjeti a grana će nestati i ispod njegovih noga. Pitanje je samo koliko je visok i koban pad.

HercegBosna.org