Svjedočanstvo: Vjerujem da je Međugorje već mali dio neba

Zajedno s bratom odrastao sam u kršćanskoj obitelji. Svake sam nedjelje morao ići u crkvu, često i radnim danom. Imao sam poteškoća s roditeljima, svađali smo se... Mučio me sve više osjećaj: nisam potreban, nitko me ne treba. Bio sam bojažljiv, depresivan, suzdržan i nestrpljiv i ponekad nisam imao volje za život. Opijao sam se i pušio...

Sve je izgledalo tako besmisleno. Iz ljubavi prema majci odlazio sam ipak svake nedjelje u crkvu. Ali od svete Mise nikada nisam ništa pravo razumio. Sveta pričest bila je za mene sporedna stvar. Pričešćivao sam se jedino još na velike blagdane. Nikada doista nisam bio zadovoljan svojim životom. Izučeni zanat nije me radovao. Često me obuzimala misao da nisam ni za što potreban.Do svoga 21. rođendana imao sam mnogo prijateljica. U to sam vrijeme mnogo griješio.

Išao sam dva-tri puta godišnje na ispovijed, ali sam iz straha zatajivao one velike grijehe. Hvala Bogu što sam od tetke dobio list Međugorje aktuell. Kad sam pročitao članak o hodočašću mladih u Međugorje, mnoge su mi misli prošle kroz glavu. Mislio sam: ‘Moram promijeniti svoj život, ovako ne mogu dalje živjeti!' Konačno sam donio odluku za hodočašće i u studenom 1997. posjetio to hodočasničko mjesto.Stigavši u Međugorje, trebalo mi je dosta vremena da dođem k sebi. Je li moguće da se nalazim u milosnom mjestu, gdje se ukazuje Majka Božja? Koje li milosti! Počeo sam usrdno moliti: „Gospe, Majko moja, pomozi mi. Moli za mene i sa mnom da me Isus od svega oslobodi, da mi sve moje grijehe oprosti i da me spasi. Ti si rekla da Tvoj Sin uslišava molitvu srca. S ljubavlju te žarko molim!" Što sam više vremena ovdje proveo, više sam shvatio što sam sve u životu lošega uradio. Uvijek iznova suze su mi rosile oči. Upoznao sam mnoge ljude, bili su radosni i prijazni.

Kad sam bio na Križevcu, osjetio sam taj golemi teret koji sam vazda nosio sa sobom. Odjednom sam čeznuo za Isusom i Marijom. Pomislio sam: želim ozbiljno shvatiti i živjeti poruke Blažene Djevice Marije. Moj se život mora promijeniti, postati nov i sređen u Isusu. Obavio sam životnu ispovijed. Od tada je za mene počeo novi život. Duh Sveti očitovao se po radosti, sigurnosti, osjećaju vrijednosti, nade i ljubavi prema drugim ljudima...

U našoj hodočasničkoj skupini svatko je za svakoga bio tu, kao u obitelji. Ovo je hodočašće posve promijenilo moj život. Vrativši se kući, sa suzama u očima svoju sam majku zagrlio od radosti. Rekoh joj: „Još danas moramo zajedno moliti krunicu!" Sada želim tu beskrajnu ljubav darivati dalje. Sad sam naučio što znači trpjeti, postiti i određene žrtve strpljivo podnijeti. Posvetio sam svoj život Mariji sa sigurnošću da me ona nikada ne će ostaviti samoga. S pouzdanjem u Isusa, predajem mu svoj cijeli ovozemaljski život. Vjerujem da je Međugorje već mali dio neba! Shvatio sam što je ono najvažnije u mom životu!"

medjugorje-info.com