Svibanj u Međugorju

Ured informacija bilježi skupine hodočasnika iz Slovenije, Slovačke, Poljske, Njemačke, Austrije, Engleske, SAD-a, Irske, Kanade, Italije, Francuske, Španjolske, Mađarske i Belgije, Kine, Koreje, Argentine, Urugvaja itd. Među mnoštvom hodočasnika u Međugorju se našao i mons. Jean Damascène Bimenyimana, biskup biskupije Cyangugu u Ruandi. Biskup je od 1997., a 2008. prvi put posjećuje

Međugorje. „Jedna od naših župa je u prijateljskoj vezi s jednom župom u biskupiji Graz. I skupina iz Graza svake godine dolazi u Ruandu. Mnogi iz te skupine svake godine dolaze i u Međugorje. Oni su organizirali i moj dolazak u Međugorje''- kaže biskup Jean te dodaje: „Kad sam došao, zaključio sam da je ovdje Bog prisutan. To je mjesto molitve, obraćenja, mjesto na kojem su ponuđene izvanredne mogućnosti molitve. Mi smo u Ruandi iskusili genocid, i trebamo moliti za mir i pomirenje u Ruandi." Na radiopostaji ''Mir'' Međugorje govorio je o životu i ratu u Ruandi, o pok. fra Vjeki Ćuriću, o Međugorju te o ponovnom povratku u Međugorje. Svoje životno svjedočanstvo, puno uspona i padova, slušateljima radiopostaje „Mir" Međugorje darovao je i svećenik, međugorski hodočasnik, Timotej Maria Pavel Vacha, na službi u župi Ričany kod Praga. Svećenik je od 2008., a u redovničku zajednicu sv. Norberta stupio je prije 10 godina. Potječe iz obitelji koja nije živjela vjerničkim životom, tako da kao dijete nije ni primio krštenje. U mladosti se najprije bavio manekenstvom, bio novinski model, a potom primljen u počasnu gardu predsjednika Vaclava Havela. „Bio sam čovjek koji se smijao kršćanima, živio sam kako su nas vodili i usmjeravali za vrijeme komunizma." - govori ovaj svećenik. Na putu do vjere pomogli su mu posebno prijatelji, vojnici predsjednikove garde. Svoje srce otvorio je Bogu, te kršten u dobi od 25 godina. Odlučio je da će kao laik studirati teologiju i saznati je li njegov put postati svećenik. Kasnije će, nakon jednoga sna, pristupiti kao kandidat redovničkoj zajednici. Otac će u tom vremenu umrijeti, a majka primiti krštenje. U Međugorje dolazi prvi put 2002. godine. A nakon toga, 2007. odlučuje se na stvarno hodočašće pješice iz Praga do Međugorja. Kaže on: „Došao sam kad je počeo Festival mladih, bio je to najljepši Festival, nosio sam sa sobom sav teret. To je bilo hodočašće kajanja za moj život. Godinu kasnije, bio sam zaređen za svećenika." Od tada svake godine dolazi ovdje jer osjeća da je ovo ispovjedaonica svijeta: „Mir je ono što nosim odavde i što me vuče u Međugorje. Marija me uvijek prati, nikada nisam imao sumnju u Marijina ukazanja ovdje i njoj sam zahvalan da me vodi u svojoj školi. Ja ne moram vidjeti Gospu, ali osjećam da je ovdje prisutna. Međugorje je velika ljubav i ponuda da mi budemo u velikoj ljubavi koje nam nudi.''- zaključio je pater Timotej.

medjugorje.hr