Katarinino čudesno ozdravljenje u Međugorju
Čim je stigla u Međugorje, hodočasnici su je ponijeli najprije na Brdo ukazanja a potom i na Križevac. Svakoga dana bila je Katarina u svojim kolicima na vrijeme u crkvi. Bio je petak 1987. godine Gospodnje. Kao i uvijek crkva je bila dupkom puna. Ona, kao ponizna i pobožna gospođa, osvjedočena vjernica, priznaje da nikad nije tako žarko i predano molila kao toga dana. Na srcu joj je bila čitava obitelj koja se nalazila u velikoj nevolji.. Zato je i došla Gospi Međugorskoj.
Sin se spleo s nekom djevojkom, koja je zatrudnjela. Budući da je to dijete došlo nepredviđeno, odlučili su ga pobaciti - ubiti, što je majci zadavalo velike boli. Ustrajno je molila da se to ne dogodi, jer dijete nije ništa krivo. K tomu, muž joj je bolovao od raka i, po mišljenju liječnika, nije bilo nade za ozdravljenje.Katarina potpuno predana u volju Božju, s čvrstom vjerom i pouzdanjem u Boga molila je: „Draga Gospe, Kraljice Mira, došla sam u ovo mjesto gdje se Ti ukazuješ. Molim Te, pomozi mi moj teški križ nositi. Želim volju Božju prihvatiti i potpuno je izvršiti. Moja se obitelj nalazi u teškom i bezizglednom stanju. Ja vjerujem da je Bogu sve moguće i da on onima koji ga ljube, i koji njegovu volju traže i po njoj žive, sve okreće na dobro. Gospe, moli sa mnom, da volja Božja bude s mojim sinom i njegovom prijateljicom. Nek Bog bude s mojim mužem i neka ga blagoslovi i neka njegova sveta volja bude sa mnom i mojom bolešću!"
Neočekivano i iznenada, događa se veliko čudo. Katarina je potpuno ozdravila. Podigla se sama iz kolica slaveći i hvaleći dobroga Spasitelja. Istoga dana navečer pošla je na Križevac i zahvalila je Isusu što ju je, na zagovor Marijin, ozdravio. Kad se nakon tjedan dana vratila kući, posjetio ju je sin i rekao joj: „Mama, mi smo dugo, dugo razmišljali i odlučili smo prihvatiti dijete koje je na putu. Svjesni smo da ne možemo više živjeti u grijehu. Prije nego što se rodi, vjenčat ćemo se u crkvi. Želimo da Bog blagoslovi naše zajedništvo." I muž je priopćio svojoj dragoj supruzi jednu radosnu vijest: „Liječnici su me željeli još jednom operirati. Kad su me otvorili, uvjerili su se da opakoj bolesti više nema ni traga. Ostali su bez riječi. Rekli su mi da sam potpuno zdrav i da se dogodilo veliko čudo. Sjeti se kako su ti prije dva mjeseca rekli, da ne ću dugo živjeti. Ti si im spontano odgovorila da poznaješ jednoga drugog liječnika koji liječi sve bolesti. Mislila si na našega Spasitelja Isusa."
Ovo se čudo dogodilo istog dana kada je Katarina u Međugorju čudesno ozdravila. Čudesa koja su se dogodila u ovoj obitelji dokaz su da je u Međugorju Bog na djelu. Čvrsta vjera, po moćnom zagovoru Kaljice Mira, dovodi do obraćenja i čudesa.
fra Petar Ljubičić/ Glasnik mira