FOTO  Humac svetište Svetog Ante

Humac, Ljubuški, sveti Ante, svetac
Taj brijeg odavno je privlačan. Prije 2000 godina Rimljani, osvajači svijeta, graditelji cesta i mostova, izgradiše ovdje svoju vojnu bazu Bigeste, logor četvrte legije. Štitila je most na Trebižatu ispod logora i sigurnost ceste iz Narone (Vid) za Salonu (Solin). Do ovog vojnog logora doveli su vodu čak iz vrela Vrioštice u Vitini. Upravo na Humcu najjasnije su vidljivi ostaci starog rimskog vodovoda. Ostatke naselja i zgrada, vrijeme, najveći graditelj - rušitelj, još nije uništilo. Vojni put Narona - Bigeste bio je jedan krak kliješta koja su konačno smrvila otpor ponosnih i hrabrih Dalmata, ilirskog plemena sa središtem u Duvnu, nastanjenog na prostoru od Cetine do Gornjeg Vrbasa i srednje Neretve. Drugi krak bila je cesta Solin - Trilj. Nestalo je Rimljana i Dalmata, Bigesta, Narone i Salone. Došli su u ove strane naši pradjedovi Hrvati, sve porušili i kad su se otrijeznili i pokrstili, počeli su graditi. Povijest kaže da su se doseljeni Hrvati najdulje opirali pokrštavanju na obalnom području od Neretve do Cetine i u njegovom najbližem zaleđu. Ovaj prostor dobio je ime Paganija: Poganska zemlja. Spadao je tu i humački, odnosno ljubuški kraj. 

   Župa sv. Ante na Humcu nastala je cijepanjem župe Veljaci. Zbog velike rasprostranjenosti veljačke župe, njezin je župnik veoma teško obavljao svoje župne obveze. Zato je trebalo tražiti zgodnije mogućnosti. Na to je posebno mislio fra Anđeo Kraljević, kada je bio župnik u Veljacima (1846.-1852.). On je godine 1850. u selu Humcu kupio malo zemljište, da bi se tijekom vremena prema mogućnosti ondje napravila kuća za svećenike. Godine 1855., kada je fra Anđeo bio kustod Hercegovačke franjevačke kustodije, odlučeno je od 14 istočnih sela napraviti novu mjesnu kapelaniju. Prvim kapelanom imenovan je fra Jozo Cigić, koji je na mjestu današnjeg istočnog samostanskog krila izgradio prvi skromni stan od osam soba s kapelicom. Mjesna kapelanija Humac je počela voditi matice godine 1857., a proglašena je neovisnom župom tek 1866. godine. Zemljišni posjed je proširen čime je stvoren prostor za daljnju izgradnju. 

Izgradnju humačkog samostana pratila je gradnja samostanske i župne crkve sv. Ante Padovanskoga. Na molbu za gradnju crkve na Humcu, turske vlasti su pozitivno odgovorile 15. svibnja 1867. godine. Kamen temeljac nove crkve sv. Ante na Humcu blagoslovio je fra Petar Kordić 26. srpnja 1868. Istovremeno s crkvom izgrađen je i zvonik. Nabavljena su dva veća zvona koja su prvi put zazvonila 10. siječnja 1869. godine. Crkvu je svečano posvetio biskup fra Paškal Buconjić 1. studenoga 1903. To je bila prva posvećena crkva u mostarsko - duvanjskoj biskupiji. 

    Prvi veći popravci na crkvi bili su od 1900. do 1903. godine kada je crkva obojena. Zvonik je 1970. nadograđen za dva kata i učvršćen betonskim pločama i vijencima. Prvotna dva zvona su nastradala u I. svjetskom ratu, kada je austro - ugarska vojska od njih napravila topove. U zvoniku se danas nalaze tri zvona. Najstarije je izrađeno 1910. u Ljubljani. Ostala dva su izrađena 1926. god u istom gradu. Posljednja obnova samostanske crkve bila je 1961. i obuhvatila je gotovo sve od poda do krova. 

    Budući da stara crkva zbog malog prostora nije mogla zadovoljiti bogoštovne potrebe, naročito za vrijeme velikih slavlja (devetnica, sv. krizma, prva pričest...) odlučeno je graditi novu funkcionalniju crkvu. Od 1987. - 1989. sagrađena je nova crkva sv. Ante. Radovi su završeni u proljeće 2004. godine. U dvorištu nove crkve za devetnicu sv. Ante svake se godine okuplja velik broj vjernika. Posebno je svečana sveta misa uočnica samog blagdana, poslije koje se podjeljuje blagoslov majkama i djeci.

    Na sam blagdan zaštitnika župe sv. Ante Padovanskoga, 13. lipnja bude nekoliko desetaka tisuća vjernika iz Hercegovine, Dalmacije i drugih krajeva. Na večernjoj misi bude nekoliko tisuća vjernika

franjevci-humac.info/foto: hercegovina.info