Deseti susret Studenčana u Zagrebu
Misno slavlje uz koncelebraciju osmorice svećenika predvodio je svećenik iz Studenaca, don Ante Pavlović, predstojnik katehetskog ureda u Mostaru i profesor na katoličkoj bogosloviji u Sarajevu.
Pod svetom misom svirao je mandolinski sastav „Zlatno srce“, a pjevali - župni zbor „Vrelo života“ i vokalno-instrumentalni sastav „Plamen ljubavi“.
Mnoge župljane, kako one u Zagrebu, tako i one iz Hercegovine, iznenadila je pojava Sandre Perković, a kad je Gordan Bule, član Organizacijskog odbora ovih susreta, u svom obraćanju na početku svete mise objasnio kako je Sandrina baka Ruža rođena u Prćavcima u studenačkoj župi onda su stvari postale jasnije.
Poslije svete mise uslijedila su obraćanja studenačkog župnika don Ive Šutala, domaćina, gvardijana fra Draženka Tomića, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, te bivšeg studenačkog župnika don Damjana Raguža. Potom je uslijedio kraći program u crkvenoj dvorani, mandolinski sastav „Zlatno srce“ odsvirao je splet slavonskih kola, folkloraši su izveli splet pjesama i plesova iz Hercegovine, ženska pjevačka skupina „Izvor“ otpjevala je pjesme „Hercegovina“ i „Zaspalo je siroče“, Plamen ljubavi“ je otpjevao pjesmu „On dolazi“, a program je završio gangom.
Drugog dana boravka u Zagrebu ponovo je započeo svetom misom u crkvi „Sveta mati slobode“ na Jarunu koju je predvodio studenački župnik don Ivo Šutalo, a kao i večer prije svojim je pjevanjem oduševio župni zbor „Vrelo života“ iz Studenaca. U župi na Jarunu pastoralno djeluju „Salezijanci“, a župnik don Ivan Vasilj, rođen u Krehinu Gracu, pozvao je Studenčane da dođu i slijedeće godine.
Nakon svete mise, folklorna skupina HKUD Studenčica i ženska pjevačka skupina izvele su kraći program u dvorištu ispred prekrasne crkve uz burno odobravanje većeg broja vjernika. Nakon okrepe u crkvenoj dvorani, Studenčani su se tri autobusa uputili kući.
Na povratku su svratili u Udbinu i posjetili crkvu „Hrvatskih mučenika“, a o njenoj gradnji i postavku muzeja Studenčanima je govorio župnik fra Nedjeljko Knezović.
adioljubuski.ba