Hercegovci u strahu od najbrojnije najezde vukova

Što je dovelo vuka na kućni prag mladog posuškog lovca Brune Galića, gdje ga je on prije par dana i ustrijelio, ali i u dvorišta drugih ljudi gdje je napao i ozlijedio veliki broj pasa i stoke, pitali smo Ivana Lučića, tajnika Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Povećana brojnost

"Nakon svakog rata u povijesti zabilježen je trend povećanja brojnosti vukova. Taj trend javlja se kao posljedica istrjebljenja plemenite divljači od ljudske ruke. Uništeni su fondovi srne, zeca i divokoze, pa su se vukovi razmnožili. Vuk je na vrhu hranidbene piramide, on jede sve ispod sebe, a jedini njegov predator je čovjek", kaže nam Lučić, ukazavši i na ljudske migracije iz ruralnih u gradska području koje su za sobom privukle i vuka.
"Nestalo je plijena za vuka u planinama, rapidno je smanjen i broj stoke u selima, pa je vuk promijenio svoje navike i krenuo za čovjekom u potrazi za hranom. Danas vuka imamo u čovjekovoj neposrednoj blizini gdje napada pse i stoku. No, ipak nema opasnosti za čovjeka ukoliko je životinja u normalnom, prirodnom stanju. Vuk zazire od čovjeka ukoliko nije ranjen, bolestan ili na bilo koji drugi način ugrožen, u suprotnom, može i napasti", objašnjava Lučić.
Klaonički otpad koji je smješten uz prigradska naselja jedan je od razloga što je vuk sve bliže i bliže čovjeku. A ni izgradnja ceste od Biokova prema Hercegovini nikako nije pomogla smanjenju broja vukova u naseljenim mjestima. Naime, na tom su se prostoru vukovi slobodno kretali, lovili i hranili se, a nakon što je izgrađena cesta, vuk je instinktivno osjetio opasnost pa se povukao prema Hercegovini.
"Uz sve te razloge, tu je i činjenica da je vuk u susjednoj Republici Hrvatskoj zakonom zaštićena vrsta koja se ne smije loviti, pa su se onamo vukovi namnožili u velikom broju što je imalo za posljedicu migracije čopora u Hercegovinu. A vuk je nekada bio i ucijenjena glava. Lovci koji bi odstrijelili vuka su dobivali velike nagrade. Danas nema više ni toga, pa je sve to skupa doprinijelo enormnom povećanju brojnosti vukova u Hercegovini", ukazao je Lučić.

Brojni čopori

Posljednjih dana u Posušju kruže priče kako je gotovo svakodnevno moguće vidjeti čopor od dvadeset vukova kako se kreće u potrazi za plijenom u prigradskim selima. No, Lučić smatra da se vukovi rijetko kreću u tako velikom broju, ali ne isključuje mogućnost da je to istina.
"Ne bih baš tu brojku uzeo zdravo za gotovo, jer se kod nas vukovi najčešće kreću po deset u čoporima, ali nikako ne bih sa sigurnošću rekao ni da takvo nešto nije moguće", smatra Lučić.
Po njegovim riječima u Zapadnohercegovačkoj, Hercegovačko-neretvanskoj i Livanjskoj županiji vukovi u sezoni zakolju i udave na desetke lovačkih pasa, jer je njima pseće meso poslastica. Ove godine je u zapadnom dijelu posuškog kraja od vukova već stradalo više od 20 lovačkih pasa, spašeno je i nekoliko stada ovaca koja su bila napadnuta od čopora.

Hercegovački lovci odstrijele 50-ak vukova godišnje

Jedini legalni načini su zaštita imovine (stada) na propisane načine i organizirani lov. "Čest i najučinkovitiji način borbe protiv vukova su čeke i hajke. U čekama se ulovi znatno više vukova nego u hajkama, jer se vukovi uplaše buke i instinktivno osjete opasnost pa migriraju, što i jest na neki način uspjeh jer se vukovi otjeraju iz tog područja, dok se u čekama izloži neko meso koje ih privuče pa postanu laka meta lovcima. Naši lovci godišnje otprilike odstrijele 50-ak vukova, što u čekama i hajkama, što pri slučajnim susretima", kaže Lučić.

Piše: Minja Pejanović/dnevni list