Hercegovci grade Dalmaciju: Makarska je sada naš München

Tako je ovih dana na Makarskoj rivijeri u tijeku velika smjena gostiju. Odlaze kupači i stranci, a stižu Hercegovci sa svojim kamionetima, miješalicama, mistrijama, čekićima, vaservagama, stiroporom, knaufom, ekšinama i drugim alatkama i materijalima.

Aus Duvno i ajde radit!

Pred novom kućom Damira Matijaševića usred Makarske, iz koje se čuo zvuk flekserice za kamen, zatekli smo Marijana Bagarića i Igora Medića. Inženjer Bagarić vlasnik je fasaderske tvrtke GIPSEP u Makarskoj, a Medić koordinator poslova u ime vlasnika zgrade.

- Odlučili smo praviti stiropor fasadu, jer nam je struka kazala da je stiropor vrlo kvalitetna izolacija koja štedi energiju, pa ljeti čuva kuću od zagrijavanja, a zimi od hlađenja - kaže Igor.

- Također smo saznali da su te fasade hit u Europi. Priznajem da mi je bilo malo čudno da su Duvnjaci meštri od tog posla, dok mi prijatelj Marijan, koji je podrijetlom Duvnjak, nije objasnio stvar.

- Objasnio sam Igoru da je prije rata u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji radilo oko 5000 Duvnjaka, mahom na građevini - veli Marijan.

Druga i treća generacija nastavila je s tim teškim, ali solidno plaćenim poslom, tako da su na izvoru učili te nove tehnologije. Tako je u Münchenu bilo dovoljno kazati da si “aus Duvno“ da ti gazda povjeri posao.

- Sjećam se tih vremena, jer sam i sam kao student radio na njemačkim bauštelama, sjećam se da su Duvnjaci u Münchenu iz praktičnih razloga nerado prihvatili promjenu imena Duvno u Tomislavgrad.

Ako si “aus Duvno“, dobiješ posao, ako si “aus Tomislavgrad“, kao da si “aus Donji Vakuf“. Kao što su npr. Janjevci zlatari, tako su Duvnjaci fasaderi.

Vještine posla prenose se s oca na sina. Svakog ponedjeljka povorka oko tisuću njih prelazi granicu na Kamenskom i Vinjanima, a barem ih je pet tisuća (računajući njihove iseljeničke potomke od Vukovara do Istre i Dubrovnika) koji trenutačno rade na fasadama diljem Hrvatske.

- Oni su ulipotali Beč, Berlin, Bern..., a sada lipotaju Zagreb, Istru, Dalmaciju... kaže Marijan.

- Usuđujem se kazati da su oni odradili 90 posto fasada na Makarskoj rivijeri i učinili je mnogo ljepšom. Treba znati da Nijemci, Švicarci i Austrijanci imaju zakone po kojima fasade ne smiju biti bez 15 centimetara stiropora. Umjesto da grade elektrane, oni štede.

Hrvatska nema dovoljno energije, pa bi se po istom receptu moglo uštedjeti nekoliko hidro i termoelektrana. Naravno, tamo države daju subvencije onima koji ugrađuju tople fasade. To Hrvatsku neminovno čeka.

Vraćamo se u kuću Damira Matijaševića i tamo nalazimo Antu Sablju iz Posušja kako dovršava kamenoklesarske poslove. Ante je sa svojim Posušacima, među kojima posebice ističe kamenjare Mirka Miličevića, Veljka Bagu i Zorana Lončara, u posljednjih 15-ak godina odradio mnogo velikih kamenih bauštela u Dalmaciji od Cresa i Malog Lošinja do Baške Vode, Splita i Promajne.

- Do 2000. sam vodio poslove u državnoj firmi “Kamen Split”, a nakon toga u samostalnoj tvrtki “Sabljo-kamen” - veli Ante. Pogledajte Marmontovu u Splitu, zvonik crkve u Promajni, rivu u Baškoj Vodi di ima tri tisuće kvadrata obrađena kamena.

Sve su to uradili Hercegovci, preciznije Posušaci. Morate znati da je Posušje imalo firmu “Ukras kamen” koja je stvorila mnogo dobrih majstora. Nažalost, danas ne stoji najbolje, ali imaju dobar kamen osoje, kao što Tonkan ima dobar kamen rujan, a Marić iz Tomislavgrada pravu firmu koja se probila i na hrvatsko tržište.

Još se može razumjeti da Hercegovci navlače dalmatinske fasade, ali kako to da kod tolikih poznatih dalmatinskih majstora od kamena, od majstora Radovana do klesara koji su gradili širokobriješku crkvu i bračkih kamenoklesara, sada njihovi učenici iz Hercegovine zidaju podzide i crkve, uređuju kamenom trgove i rive u Dalmaciji.

Nema rada na crno

Ne usuđuju se kazati pravu istinu, ali se osmijehom složiše s mojom procjenom da su se Dalmatinci razlijenili, preciznije, našli su lakši način zarade u turizmu. I dok turizam cvate, nema krize ni za Dalmatince ni za Hercegovce.

Usput rečeno, Hercegovci rade u Dalmaciji i Hrvatskoj s papirima i legalno, jer imaju mogućnost dobiti boravak zbog dvojnog državljanstva. Sve je transparentno. No život ne teče jednosmjerno, pa tako sveučilišni profesori i liječnici iz Dalmacije redovito dolaze u Hercegovinu prodavati znanje i zdravlje.

Davor Rebić iz Imotskog čak pravi fasade u Posušju, a njegov ćaća Mate u proljeće obrezuje loze i kolje gudine preko granice, u Posušju i Tomislavgradu. Đava je u Mati, kažu žene, jerbo on uvik nađe pokoju našu curu za imotske neženje priko granice. No o tome drugi put.

Di ste rodijaci?

Gdje god u Hrvatskoj vidim skelu s radnicima u bijelim kombinezonima, glasno im viknem: Di ste, rodijaci? To sam povikao i u Tučepima gdje sam na skeli ugledao četiri fasadera.

- Odakle ti, rodijače? - uglas mi uzvrati četvorka sa skele. Kad tamo, baš moji rodijaci – Stipe i Jozo Radoš iz Seonice, Ante Radoš iz Crvenica i Mijo Buljan iz Srđana.

Moje vješto oko zapazilo je da kuća već ima fasadu, a rodijaci po njoj navlače novu mrežu, kleber i edelpuc. Koji je vrag?

- Bili smo skupi gazdi iz Australije, pa on uzeo Bosance - veli Ante.

Pa kad je vidio da mu fasada ne vridi, opet pozva nas Duvnjake. Jeftino je najskuplje ako ne vridi.

(slobodna dalmacija )