Stećci ispisuju prošlost, sadašnjost i budućnost

Grob je nekad bio ograđen sitnim kamenjem u ovalnom obliku. Lomljeni kamen stavljao bi se i nad kosturom u vodoravnom ili sljemenastom obliku. Poneki su grobovi imali gomile nabačena kamena na gornjoj površini, ispod kojih je kostur redovno okrenut u smjeru istoka s manjim odstupanjem u smjeru sjeveroistoka. Po tom smjerokazu može se pratiti promjena stanovnika u jednom kraju. Osobit način pokapanja mrtvaca bio je ispod kamenih spomenika - stećaka.

U župi Grude na više mjesta nalaze se stećci, o čemu je pisao povodom 100 godina župe tadašnji župnik fra Marko Dragičević. Na lijevoj strani ceste Grude-Imotski postoji predio Sklad i na njemu su četiri grobne ploče od kojih je na jednoj izrađen križ. U zaseoku Vrućice nalazi se sjemenjak s ukrasom rozete, polumjeseca, kratko mača i lika konjanika s kopljem. Konjanik se bori s pješakom koji drži mač u ruci. Na obiteljskom imanju Mikulić u Krištelici, uz desnu stranu ceste Grude-Ledinac postoji skipina stećaka i dva sljemenjaka manjeg obujma. Na jednom od njih izrađen je lik svijećnjaka, lik životinje i polumjeseca, uprizorenje kola sastavljenih od triju djevojačkih likova, dok je uz njih lik s mačem. Među poznatijim stećcima oni su na lokalitetu Bili Brig. Nažalost, najviše zbog toga što su izloženi uništavanju od strane poduzetnika i vandala.

Prije nekoliko godina su službene institucije uklonile kameni križ zbog potreba poduzetništva, da bi prošle godine nepoznati vandali oskvrnjivali vječna počivališta neznanih nam predaka. Nakon toga je reagiralo uredništvo portala Boboska, a isto je učinio i fra Andrija Nikić u grudskom godišnjaku Susreti. Fra Andriju vrijedi istaknuti kao revnog čuvara kulturne baštine, koji se godinama bori protiv uništavanja povijesne građe. U svome tekstu o povijesti Gruda i kretanju stanovništva, fra Andrija navodi. - Oni koji počivaju pod "teretom" stećaka, u strahu da ih dvonožni razbojnici ne bi oskvrnuli svjedoci su i čuvari katoličke vjere i hrvatske kulture, naše domovine, zaključuje. Stare priče svjedoče o odmazdi vječnih počivatelja, onima koji dirnu u njihovo vječno počivalište. Povijest nas uči brojnim pričama i o sudbini onih koji su se usudili dirnuti u stećke. Prema legendi, dok muška glava u obitelji ne premine, nevolja koja je snašla obitelj neće nestati. Bezbroj je primjera kroz prošlost, i zato vječna počivališta naših predaka ne treba dirati. Pomoliti se, zapaliti svijeću... to je ono što nas kršćanska vjera uči i na čemu moramo ustrajati, čuvajući grobove onih koji počivaju u vječnosti. Balašević je zapisao stih "Svi su mrtvi odneseni, bršljan je davno prekrio stih, od zla i briga su riješeni, al divna ludost ko' oreol, još rominja oko njih"... ta divna ludost, kada se mrtvih sjećamo kao velikih i zanimljivih ljudi može postojati, samo pustimo njihova vječna počivališta da miruju.

"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost."
Mak Dizdar

Boboska.com