Pismo dijaspori

kako ne biste bili uskraćeni za novosti iz vašeg malog mista, slobodno navedene činjenice s kojima ću vas suočiti uzmite zdravo za gotovo.

Semafori besprijekorno rade ovih dana, i nekako se baš uklapaju u ovo predbožićno raspoloženje. U potpunom sivilu lijepo je povremeno vidjeti intervale crvene, zelene i žute boje. Ulice su okićene, trebam li napominjati isto kao i lani. I ne izgleda to tako loše, pogotovo oni borići u parku, neki nam čak i zavide na njima. Pretpostavljam da će i iduće godine biti na istom mjestu, ako ne crknu na ovim temperaturama, koje su se opasno spustile ispod nule. I kad sam već kod nakita, pobogu jel' dizajneru itko lani mogao sugerirati da već kad se rasipa, rasipa sa stilom pa da na svakom stupu gradske rasvjete bude isti nakit? Ali dobro, nećemo sad sitničariti. I bitno je spomenuti da rasvjeta radi. Svaku večer. Do sada, za u buduće vam ne mogu garantirati.

Lokalni radio nas je već odavno počeo maltretirati blagdanskim čestitkama od raznih firmi, raznih profila. Shvaćam da svatko ima svoj posao, ali skoro u potpunosti izgubiti dnevni program i prilagoditi ga blagdanima, i to 30 dana prije blagdana je ipak iritantno, jer postoje ljudi koji taj radio svaki dan, dobrovoljno ili prisilno slušaju, a čestitanje firme firmi po par puta dnevno je nadasve frustrirajuće. Bit će da je to radi para, jer ako ne zarade sad tko zna kad će opet. A nema niti svadbi pa su i prihodi od glazbenih želja osiromašeni.

U kasnijim večernjim satima naše male ulice oslikava pustoš, na trenutke možete i osjetiti grobnu tišinu koja će vladati sve negdje do Badnjeg dana. Brave na kafićima se ključaju već oko 22 sata, jer gosti se mogu pobrojati na prste, ito jedne ruke. Nema se para za kave i male sokove, a ni gazde nemaju para za plaćanje grijanja polupraznih birtija na ovih minus desetak. Svi su se povukli u svoje baze, gleda se Šeherezada, da nema nje, ja stvarno ne znam kako bismo skratili i onako preduge noći .

Ipak ponegdje, oko kina, ili u lokalnim zaseocima mogu se primjetiti hrpe automobila, i baš kad pomislim da je u pitanju nekakva fešta, nemalo se iznenadim kad shvatim da je to samo jedan u nizu sastančenja lokalnih patriota i dušebrižnika, koji se nadaju da će ovaj put izabrati boljeg vođu mjesne zajednice nego što je bio onaj prethodni.
To traje već danima, i ne nazire se kraj. Nisam prisustvovala tim sjednicama, ali sam načula da se dijele, odvajaju, traže više para nego što nemaju itd, uglavnom sumnjam da i vas to zanima, ali eto da znate.
Ovi iz općine se ne javljaju ovih dana, možda su već na kolektivnom?! Ali bilo je govora da će prestati radovi na južnoj zaobilaznici? Koji točno radovi?

Eto dragi moji iz dijaspore, koji se ovih blagdana nećete okusiti domaće sarme, pečene svinjetine i kruha ispod sača, nadam se da imate jasnu sliku kako vaše malo misto izgleda u ovo radosno godišnje doba. Ostanite mi zdravo u velikom gradu, i pozdravite mi Djeda Božićnjaka, kažu da on prolazi kroz velike gradove. Recite mu da nama ništa ne treba, imamo i viška.

Sretan vam Božić i ostali dani.

grude-online.info