Moje maslinovo ulje djeluje bolje od apaurina

Moje maslinovo ulje djeluje bolje od apaurina
Otkako je prvi put okusila miris Hercegovine, u njoj je i ostala, a svojim bogatim uljanim plodovima čovjeku je ponudila kap tekućeg zlata na zemlji.

Taj dar s neba koji ne traži mnogo, tek pokoju kap vode i obilje sunca, prepoznali su i mještani Tihaljine, malog mjesta u općini Grude sa svega 1100 stanovnika. Škrtu i brdovitu zemlju pretvorili su u raj masline i iz dana u dan sve više njih sadi jednu od najstarijih biljnih kultura. Jedan od njih je i Ivan Milas, koji se sa svojim prijateljem Darkom Rudešem prije pet godina počeo baviti proizvodnjom maslina, a kasnije i maslinova ulja. Njegova ideja o zasadi maslinika probudila je i njegove sumještane da i oni urade isto tako, pa danas u Tihaljini ima oko 2500 zasađenih stabala masline.

Bogom dano podneblje

- Dugo smo ja i moj prijatelj i rođak Darko Rudeš razmišljali o tome što bi bilo dobro saditi te smo se kroz priču i razgovor na kraju odlučili za maslinu, govori nam Ivan Milas pokazujući jednu od svoje tri parcele na kojima je zasadio oko 250 stabala.
Prema priči starijih mještana Tihaljine, na ovim područjima davno su se upoznale masline i ljudska ruka, i maslina je oduvijek bilo. Ima ih i sad u selu čija su stabla toliko stara da ni oni najstariji ne znaju koliko je godina tim stablima.
I dok je Ivanov prijatelj Darko imao radnu zemlju gdje je posadio 50 stabala masline, Ivan je krenuo od ništice te je ravnao brda kako bi stvorio površinu na kojoj bi zasadio ovo drvo života koje raste lagano i razvija se, najprije nesigurnim i tankim mladicama, koje će se u proljeće okititi cvjetovima, da bi kasnije plodovi mijenjajući svoje boje i oblike hrabro krenuli u susret jeseni.
- Prije pet godina posadio sam prvih 80 maslina. Bila je to sorta oblica. Tada nisam znao da treba imati i sortu pendolino kao oprašivač, pa kad sam vidio da oblica ne može sama, posadio sam i nekoliko oprašivača pendolina, govori Ivan o svojim počecima sadnje ove biljke.
Kada mu se rodila ideja o sadnji maslina, priča on, nazvao je predsjednika društva maslinara Hrvatske i pitao ga za savjet.
- Naime, dok sam čitao časopis o uzgoju ove biljke “Maslina”, pročitao sam uzrečicu tog istog predsjednika koja kaže: “Di su smriči, tu ne tiči. Di je brnistra, tu je puna kanistra.” Što bi značilo da gdje je nisko raslinje (brnistra), da će kanistra biti puna i da tu treba saditi, da je tu puno ulja. Budući je kod nas smreka zauzela brdo, nazvao sam dotičnog gospodina da ga pitam hoću li prekinuti radove. Međutim, on mi je rekao kako je Tihaljina Bogom dano podneblje za sadnju i uzgoj maslina.
Na kraju se ispostavilo da je ta uzrečica s Brača, a Milas je bez ikakvog straha krenuo u proizvodnju.

Ulje bolje od apaurina

Sorta oblica je vrlo pogodna na ovim terenima, jer je otporna na niske temperature, čak do -15 stupnjeva. Ivan se prisjeća posljednje zime kada se temperatura spustila na -20 stupnjeva, što je uzelo svoj danak te su masline na jednoj od parcela ostale bez lista.
- Sada se pomlađuje i cvjeta, no taj će rod biti zanemariv u odnosu na one koje su posađene godinu dana kasnije na drugoj parceli, gdje sam miješao oblicu s oprašivačem. Već drugu godinu one cvatu, što znači da će dati roda, pojašnjava Milas.
Napominje da je prije dvije godine imao 144 kilograma maslina, dok je ove godine što zbog zime, što zbog obilnih kiša koje su padale dok je maslina još bila u cvatu, imao samo 77 kilograma. Od toga se, kazao je, može dobiti oko 15 posto ulja. Napominje da je ove godine posadio još novih 80 stabala te je počeo ozbiljno razmišljati i o postrojenju za preradu maslina, o mini uljari koja bi svojim kapacitetom zadovoljila potrebe maslinara na razini Zapadnohercegovačke županije. On je, naime, od svojih maslina proizveo prvo maslinovo ulje u Tihaljini i u grudskoj općini i u ZHŽ-u. Maslinovo ulje koje Ivan Milas proizvodi vrhunske je kvalitete, a to potvrđuje činjenica da je prije dvije godine prvo ulje koje je proizveo analizirano u uljari u Opuzenu.
- Urađena je kemijska analiza ulja koja je pokazala da ulje dobiveno od mojih maslina ima postotak slobodnih masnih kiselina 0,12 posto, što znači da je mnogo bolje od ekstra djevičanskog ulja koje ima postotak slobodnih masnih kiselina do 1 posto. Čak su se i u Opuzenu čudom čudili kako je to moguće. I ove sam godine  ulje odnio na analizu, a ono se pokazalo da je još bolje kvalitete, iznosilo je 0,11 posto, ponosan je Milas.
Pitajući ga kako je moguće da je njegovo ulje tako kvalitetno, kaže da takva kvaliteta ulja prvenstveno ovisi i o tlu. Prema njemu, najkvalitetnije maslinovo ulje u Hrvatskoj je u središtu Istre koja ima isti sastav tla kao i Hercegovina.
- Najbolje je maslinovo ulje ono kad maslinu obereš i što prije je šalješ na preradu. Tako da ja kad uberem svoje masline, trpam ih u prtljažnik, pa brzo u Opuzen. No, često mi ne daju preko granice, pa onda brže-bolje vozim na drugu granicu samo da bih stigao do Opuzena. To me je i ponukalo da kupim taj stroj za preradu maslina da ne moram više to raditi, kazao je.
Maslinovo ulje ne prodaje, kako je rekao, iz razloga što ga on sam puno koristi, a mjesečno potroši i do 3 litre maslinova ulja. Naime, imao je dva čira na želucu, dva na dvanaestercu, tlak mu je bio jako visok, a probava nikakva. S maslinovim uljem sve je to riješio i sada više nikakvih problema nema. On također tvrdi da ovo ulje djeluje i kao umirujuće sredstvo kojem nije ravan ni apaurin.

Voćka koja voli pažnju

Maslina, kaže Milas, ne zahtijeva puno posla, iako voli da se oko nje radi. Ne zahtjeva puno okopavanja, jer su joj žile na površini. Polijeva se par puta godišnje s preparatima modre galice.
- To je prava ženska voćka. Voli pažnju, ali ako joj i ne dođeš, ona će dati sve što ima i što može dati, kazao je.
Ističe da je najveći posao u masliniku rezidba koju je dvije godine učio od prijatelja iz Makarske.
- Prve godine sam ga pustio da sve reže, a ja sam gledao, druge godine sam pustio da reže pola on, pola ja, a ove godine sam rezao ja sam. Ali od sad uvijek ću zvati nekog drugog, jer ja nemam srca rezati je, jer tu baš moraš biti nemilosrdan.
Kako je maslina voćka koja svoj najbolji urod daje kada ima 30 godina, Milas kaže da bez obzira što će tada biti starac i što neće više moći raditi oko njih, stalno će ih obilaziti, jer onaj tko na svojoj koži osjeti slast masline, nema šanse da će odustati od nje.
- Briga o maslinama meni je velika radost, jer sam sudjelovao u podizanju nasada, nečeg živog i vječnog, kazao je.
Izgleda da su tu slast okusili i mnogi drugi, i stari i mladi, koji sade po nekoliko stotina maslina. Ako mještani Tihaljine nastave ovakvim tempom, za nekoliko godina na ovoj Bogom danoj zemlji bit će maslinici iz kojih zasigurno nećemo čuti onu antologijsku “Maslina je neobrana, nima koga da je bere…”

Sorta iz Toskane uspijeva i u Ivanovom masliniku

Jedan od sorti maslina frantoio također je posađena na parcelama Ivana Milasa. To je, naime, sorta koja uspijeva samo u unutrašnjosti Toskane, a Toskana je regija koja je najpoznatija na svijetu po najkvalitetnijem maslinovom ulju. Ona rađa odmah nakon sadnje u što smo se sami uvjerili, jer je već procvala, što znači da će dati roda još ove godine.

Ulje bolje od ekstra djevičanskog

Maslinovo ulje koje Ivan Milas proizvodi vrhunske je kvalitete, a to potvrđuje činjenica da je prije dvije godine prvo ulje koje je proizveo analizirano u uljari u Opuzenu gdje je dokazano da ulje dobiveno od njegovih maslina ima postotak slobodnih masnih kiselina 0,12 posto, što znači da je mnogo bolje od ekstra djevičanskog ulja koje ima postotak slobodnih masnih kiselina do 1 posto.

GRUDE-ONLINE.COM