Granica podijelila crkvu - za vrijeme mise don Mario šeta iz države u državu
Vrgorački im policajci, dosljedno se pridržavajući zakona, zbog toga, ali i zbog gotovo svakodnevnih drugih životnih potreba, ispisuju kazne od 700 do 2000 kuna. Situacija je više nego tragikomična.
Ispred crkve Velike Gospe dočekao nas je predsjednik Mjesnoga odbora Mijaca Stanko Opačak i 71-godišnji Petar Roso, te policijska patrola.
No, nakon što su policajci shvatili što je razlog novinarskog posjeta, nisu pravili nikakve probleme, a nekoliko minuta prije početka mise povukli su se na manje primjetnu lokaciju. Jesmo li sada u Hrvatskoj ili Hercegovini, zapitali smo odbor za doček.
− Svaki korak lijevo i desno ovdje ti je bitan – kaže Roso i nastavlja govoriti hodajući po groblju.
– Evo vidite što smo doživili, ne mogu ljudi u crkvu više doći, nit mrtve pokopat, a da ne riskiraju hoće li kaznu zaradit. Mi ovdje godinama živimo zajedno, to je jedan narod, a sada nas hoće granicom podijelit. Ovo su vam grobovi ljudi s Jabuke i Kupinjaka, ima ih više od 20. Znači da je ovo Hercegovina. Naši su grobovi samo nekoliko metara udaljeni. Nitko nije razmišljao o nekoj granici kad su se grobovi pravili. Malo-pomalo vjernici stižu na misu i s nelagodom gledaju prema policijskom vozilu.
‘Strah nas je više i u crkvu ići’
− Hvala Bogu što ste došli, neka narod pročita što se ovdje događa. Strah nas je više i u crkvu ići − kaže Lucija Roso iz Jabuke, s hercegovačke strane. U priču se uključio i njezin sin Zdenko.
− Srića da nitko nije umro, jer ne znam što bi se dogodilo, vjerojatno bi policija malo popustila – veli Zdenko. Nakon kratke priče pada i dogovor − svatko će se fotografirati sa svoje strane oltara: Medaci, Opačci i Rose iz Mijaca s hrvatske, a Rose iz Jabuke s hercegovačke.
No, na to netko u smijehu dobaci kako su i Mijace praktički u Hercegovini, jer struju dobivaju iz Gruda, gledaju FTV, hvataju bosanskohercegovačke mobilne operatere, najbliži im je dućan u četiri kilometra udaljenim Dolima, a oni pripadaju Ljubuškom – Hrvatska ih je na fin način dala BiH.
Pred crkvom su se već otvorile brojne teme. Mario Medak govori kako ga je policija prije nekoliko dana kaznila s 800 kuna zato što je išao u vinograd s onu stranu granice, Zora Roso kaže da ga je strah od policije ići s magarcem u drva, dok Željko Roso progovara o problemima koje je imao kad je krstio dijete.
− Kum mi je trebao doći na krštenje iz Dubrovnika, no dok mu policija nije dala odobrenje, nije mogao doći. Ne može nam nitko doći u posjetu, kao da smo u getu − ističe Željko.
Doznajemo još jednu zanimljivost − sva su četiri učenika Područne škole Mijaca iz Hercegovine, a roditelji svakodnevno, kada dolaze po djecu, očekuju hoće li im netko napisati kaznu.
− Sve ste vidjeli i čuli, onaj tko ovdje ne živi ne može razumjeti na koje mi sve probleme nailazimo. Sad nas je još i policija počela zezat zbog tih propusnica, pa nismo mi krivi što netko ne radi svoj posao u Ministarstvu vanjskih poslova.
Neka oni kazne svakoga tko pokuša nešto ilegalno prenijet preko granice, a ostale ljude neka ostave na miru kada idu crkvu ili na njivu.
Otkad je u “Slobodnoj“ prije desetak dana izašla priča o našim pograničnim problemima, naši mještani iz Splita, Makarske i Orebića svakodnevno zovu svoje i raspituju se, ne znaju kako će doći na groblje za Svi svete i Dušni dan. Ide zima, a nitko ne razmišlja kako ćemo izaći iz sela kad padne više od pola metra snijega preko prijevoja Milina zasida (936 m, op.p.), jer tada nam je jedini izlaz u svijet preko Hercegovine. To ćemo morati, očito s kaznom za ilegalan prelazak granice − ističe Stanko Opačak, predsjednik Mjesnog odbora Mijaca.
Don Mario: Policija bi morala biti fleksibilnija
Svećenik u crkvi Velike Gospe u Mijacama don Mario Čagalj stao je uz svoje župljane.
− Ovo je tužna priča, ljudima prave probleme kad idu u crkvu i školu. Mislim da bi policija trebala biti fleksibilnija − kratko i jasno zbori don Mario Čagalj.