Fra Ivan Landeka: Normalno je da su neki zbunjeni Međugorjem

Na 17. međunarodnom susretu voditelja centara mira i međugorskih molitvenih, hodočasničkih i karitativnih skupina govorio je o svojim iskustvima glede hodočašćenja u svijetu, s posebnim osvrtom na Međugorje.

− Kada govorimo o hodočašćima u župi Međugorje, ne treba se bojati kazati da su ona dio događaja koji su Crkvi odavno poznati. Kao i na mnogim drugim mjestima, tako i u Međugorju nisu ljudi stvarali događaji, nego su događaji stvarali hodočasnika mjesta i svetišta. Božji su zahvati redovito iznenadni, nepripravljeni i nepredvidljivi. Početak takvih događaja uhvati “na spavanju” gotovo sve, pa su nesnalaženja i zbunjenost manje ili više neizbježni.

Prema fra Ivanovim riječima, hodočašća u Međugorju su novijeg datuma, od 1981. godine.

− Događaj je bio nesvakidašnji, premda je sličnih događanja bilo mnogo u posljednjih stotinu godina. Dvije su se stvari pojavile kao moguća prepreka. Prvotna otvorenost za moguću istinitost događaja mjesnog biskupa Pavla Žanića preokrenula se u sumnjičav i protivan stav. U zemlji u kojoj su događaji započeli vlast su imali komunisti. Komunistička je vlast gledala u događajima vrstu prijetnje koju je trebalo ukloniti. Čvrsto su imali vlast u rukama i sredstva potrebna za to.

- Dogodilo se da je metodika zakazala. Dobro poznate, isprobane i pouzdane mjere zabrana, zastrašivanja, ocrnjivanja, višegodišnjeg medijskog rata, nisu pokazale učinke. No, ono što su govorili ljudima kao da su govorili zidu. Hodočasnici su bili ustrajni i “u svom filmu”. Stav vidjelaca, svećenika, župe i hodočasnika rodila je novo okupljalište Crkvi ovog vremena. Mladost svetišta, neposrednost događaja i osoba nosili su pokret obnove osobnog i zajedničkog kršćanskog života. I to traje već gotovo trideset godina − kazao je fra Ivan.

Neposrednost

Osvrnuo se bivši međugorski župnik i na posebnosti Međugorja te istaknuo:

− Ono što vjernika na početku privuče u Međugorje jest neposrednost događaja i aktera, uz to, svjedočanstva ili neke uočljive promjene u životu međugorskih hodočasnika. Glede neposrednosti: od prvih se dana moglo prisustvovati viđenjima bez posebnih ograničenja. S vidiocima se moglo razgovarati, postavljati im pitanja, s njima jesti, s njima se družiti, s njima boraviti.

- Slično je bilo i s franjevcima koji su radili u župi. Nije bilo nikakve procedure da susretnete župnika ili druge svećenike u župi. U tom je pogledu postojala i postoji jedna vrsta prisnosti. U župi je od prvih dana postojala zavidna gostoljubivost i otvorenost prema hodočasnicima, strancima i domaćima. Taj prvi dojam nakon dolaska u Međugorje uklanjao bi brzo neke predrasude, bojazni i sumnjičavosti. Tako se otvarao prostor Bogu da govori duši hodočasnika raspoloženoj za slušanje i neopterećenoj sitnim sporednim stvarima.

slobodna dalmacija