Pismo djevojke iz Čapljine koja je prije 21. godinu izgubila oca u Domovinskom ratu

Pismo djevojke iz Čapljine koja je prije 21. godinu izgubila oca u Domovinskom ratu
danja hrvatskih branitelja na području čapljinske općine. U programu obilježavanja na Gradini, tromeđi Stoca, Čapljine i Mostara, kćer stradalog branitelja Kristina Bošković pročitala je pismo svome ocu.

Pismo prenosimo u cijelosti.

Dragi tata, 21 je godina od kada te nema sa nama. Bila sam vrlo mala djevojčica kada si ti otišao u nebo. Nisam te ni upoznala, a odmah sam te izgubila. Kaže mama ''Tako je moralo biti...'' i da dragi Bog bira najbolje.

A zašto Bože pa i meni je trebao, još sam tako malena. Baka stalno briše suze. Mama šuti...Čujem je noću u tišini kako jeca, valjda misli da sam zaspala. Ništa mi nije bilo jasno, osim tuge u mom domu.

Maštala sam o tebi, mislila možda dođeš iznenada, možda Bog čuje moje molitve, možda vidi koliko mi nedostaješ...Ali, ništa godine su prolazile ja odrastala i pomalo shvaćala i prihvaćala Božju volju i majčine suze.

Mnogi su tvojoj djevojčici rekli, budi ponosna, tvoj tata je dao život za slobodu svog naroda, za svoj dom, i bih ja ponosna ja na tebe dragi tata.

Ali, danas kad sam odrasla puno toga mi nije jasno.. Prošle su tolike godine, a ja nemam slobodu, moj narod pati i jeca. Svi se nešto ograđuju od tebe, kao da žele da te izbrišu iz sjećanja mog i mog naroda. Neku čudnu politiku vode..

Neke čudne spone među ljudima kojima si ti osigurao sve ovo što imaju. Sada mi više ne govore, budi ponosna. Zbunjena sam oče. Moja mama i baka i dalje plaču...

Zato te molim, danas ispod ovog križa, dragi tata, za zagovor kod našeg spasitelja Isusa Krista koji je nosio križ za spasenje čovjeka.. da prestane patnja mog naroda, da hladna srca ljude obavije toplina, ljubav, poštovanje, milosrđe, da ne dopusti da nam sotona svima pomrači um.

Da napokon budemo sretni i ponosni na tebe tata, za sve tate koje su sa tobom, a dali život za isti cilj...

I na kraju, ne brini za mene tata, ja sam tvoja hrabra i ponosna kći, nikada nikome neću dopustiti da mi tebe diraju, ni da te zaboravim. Ti si moj heroj, moja snaga i ufanje, moja suza i moj osmijeh...

Volim te dragi tata.

ČA::portal