Na Srednjoj školi Čapljina napravljen veliki grafit

Kako, zašto, tko, hoće li se bojati slova, što okolo slova, žali truda kad već šaraju...Fasada je dugo bila prekrivena lijepim imenima i mislima, u likovnom jeziku primjer konglomerata. Nakon svakog prebojavanja, isti i njima slični vrijedni radnici bi opet pokazivali svoj umjetnički, kako likovni tako i književni dar.

A sad je tu ''Zlo pobjeđuje ako dobri ljudi ništa ne čine'', i na moju sreću, umjetnici su već počeli djelovati po toj jasnoj misli.

Matea, Ivana i ja htjele smo pokazati kako ne želimo uništiti tuđe djelovanje, niti se natjecati sa tako upornim mladim umovima (znate, slojevi yupol-umjetnost-yupol-umjetnost...) već pokazati da se uvijek može bolje. Zato smo crvenom bojom uokvirili njihov rad koji zapravo čini slova Edmundove rečenice .

Između slova je lazurna bijela boja - hoćemo reći kako se mora uvijek ići naprijed; ono ne lijepo neprestano izvire i ako se lijepo ne ističe ne lijepo će pobijediti. Likovno gledano, jaka crvena boja na čistoj bijeloj umjesto ovakve kakva je sad bila bi sirova. Čak smo i malo pogriješile: bijela je trebala biti još prozirnija! Zato nam uistinu dobro dođu novi natpisi osvanuli ovih dana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Radujem se fasadu vidjeti za mjesec- dva jer će tek tada dobiti svoj pravi izgled. Crvena okvirna boja je toliko jaka da bi i trebalo malo smiriti novim tekstićima.

Bilo je hladno, kišno, smiješno, bilo je kritika...- ali Ivana i Matea su uspjele!

Nadam se je grafit i njegov smisao sad jasniji.

ČAportal