Lipanjske zore: U Počitelju održan središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima
Vijence je ispred spomen obilježja u Počitelju, uz zvuke puhačkog orkestra HKUD-a ''Seljačka sloga'' Trebižat, položilo i svijeće zapalilo izaslanstvo izaslanstvo općine Čitluk predvođeno načelnikom Ivom Jerkićem i predsjednikom OV Čitluk Marinom Radišićem, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata sa područja općine Čitluk Vinko Luburić i Lidija Šarac, te izaslanstva općina Čapljina, Grude, Stolac, Neum, Ravno i Mostar, izaslanstvo Vlade HNŽ predvođeno premijerom Denisom Lasićem, izaslanstvo ministarstva Oružanih snaga BiH, izaslanstvo političkih stranaka sa hrvatskim predznakom te učenici i djelatnici obrazovnih institucija općine Čapljina.
Uzorak Slike
Ispred Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata skupu se obratio Ivo Ivanković, koji je istaknuo kako je na današnji dan prije točno 20. godina počela najvažnija bitka u povijesti Hrvatskog vijeća obrane.
''Ova pobjeda bila je prva pobjeda obrambenih snaga u Domovinskom ratu nad srpsko - crnogorskim agresorom. Ona je bila prekretnica u vojnom, političkom i psihološkom smislu. Njome se pokazalo da, kad se organiziraš, kad imaš viziju, sposobne i odlučne ljude na pravim mjestima koji imaju snagu i hrabrost povući odlučne poteze u pravo vrijeme, moraju doći i rezultati.
Što imamo 20. godina kasnije? Nažalost, na djelu je promidžbena politika i krivotvorena povijest, putem koje se od agresora pravi žrtva i obrnuto. Cilj je jasan - porušiti sve što je Hrvatski narod ostvario u Domovinskom ratu, odnosno natjerati Hrvate da pognu glave i prihvate planove i projekte koji nisu u interesu hrvatskog naroda.
Dvadeset godina kasnije, iako smo po Ustavu ravnopravni Bošnjacima i Srbima jedini nemamo pravo na uporabu svog jezika, pravo na uporabu svog TV programa, pravo na izbor svog člana predsjedništva i predsjednika Federacije BiH.
Dvadeset godina kasnije neki su zakazali. Dio današnje samodopadne hrvatske političke elite i Vlade ministarskih i predsjedničkih fotelja, nametnuti obrazovno - odgojni sustav iz kojeg naša djeca izlaze sa nedovoljnim znanjem o bliskoj prošlosti, o herojima Domovinskog rata i njihovim djelima. Branitelji se pokušavaju marginalizirati, stalno im se osporavaju i oduzimaju prava.
Za ujedinjenost Hrvata radi političke moći i materijalnih bogatstava nisu oni koje bi primio i koje podržava narod. Duh lipanjskih zora je pokazao da se i u daleko težim uvjetima nego što je to danas uz konsenzus oko suštinskih pitanja i bez izmišljene vlasti, izmišljenih likova koji nas tobože predstavljaju i zastupaju može reći ''Dosta! Vratimo izgubljeni identitet, dostojanstvo i opstojnost hrvatskog naroda.'' - poručio je Ivanković
Skupu se na potom obratio i čapljinski načelnik dr.Smiljan Vidić koji se na početku prisjetio svega onoga što su hrvatski branitelji i sudionici akcije ''Lipanjske zore'' proživljavali tih jutara početkom lipnja 1992. godine.
''Svake godine u ovo vrijeme okupljamo se na istom mjestu, a povezuju nas slavni dani nedavne hrvatske prošlosti, kada smo praskozorje mjeseca lipnja 1992. godine uspjeli pokrenuti akciju i osloboditi dio hrvatskog teritorija. Ova godina je posebna jer je prošlo 20. godina i 20. obljetnica se obilježava na poseban način. Već smo ovdje u Čapljini imalu imali posebnu manifestaciju - obilježavanje 20. obljetnice oslobađanja prve vojarne u BiH, vojarne Božana Šimovića u Čapljini.
1992. godine ovdje su došli momci iz Gruda, Čitluka i drugih mjesta, pa nisu rekli ''Šta me briga za Čapljinu, Mostar itd., moje su Grude, moj je Čitluk''. Isto tako mi smo svi hodali po raznim mjestima i nismo rekli ''Moja je Čapljina, neću nigdje ići.''
I mi danas moramo razmišljati na taj način da je BiH naša država, ona je i država hrvatskog naroda. Bez obzira na poteškoće ovu dionicu puta koja nam je ostala savladat ćemo, to je naš dug prema ljudima zbog kojih smo se danas okupili, to je naš dug prema svim žrtvama hrvatima prema hrvatima kroz povijest, dug prema mladeži koja je danas ovdje. Tu ćemo zadaću, budite sigurni, izvršiti.'' - kazao je između ostaloga Vidić.
S. J. | ČA::portal