Čapljinski fenomen-subjektivni dojam jednog sugrađanina

Ali ne time što već treći dan cijeli grad smrdi po smeću, nego time što se svi ponašaju kao da se ništa ne događa. Kao da je najnormalnija stvar na svijetu da se stanovnici guše u dimu.

Na to da ljeti svakodnevno gori smeće u Adi smo svi već navikli, ali u ovim količinama? Ne znam, možda je došli do svojevrsne adaptacije. Čisto sumnjam da je riječ o simple-explosure efektu, odnosno da nam se taj volj počeo sviđati, samim time što smo mu konstantno izloženi.

Lokalni mediji je ovom događaju posvetio čak cijelih 20 redaka teksta. Usporedbe radi, članak o streetball-u je dobio 29, a prošlotjedno darivanje krvi 22 retka. Oba događaja su itekako hvale vrijedna. Svaka čast mladima na aktivizmu i pozitivnoj atmosferi, kao i plemenitom činu sugrađana, čiji odaziv nije bilo loš s obzirom na ljetne temperature.
No da se vratim na tih famozniih 20 redaka u kojima se spominje izjava o sumnji na piromane, te se spomenuta izjava citira i konačno se napiše da su potenicijalni piromani privedeni. Pomalo sve baca na Pilatovo pranje ruku, nitko se ne želi pretjerano zamarati time. Cijeli grad je prepušten na milost i nemilost dvaju piromana? Možemo li uopće tako lako nekomu nalijepiti etiketu piromana? Definicija iz Psihologijskog rječnika kaže: piromanija (grč. pyros-vatra + mania- bjesnoća, ludilo). Neodoljiva potreba za paljenjem, podmetanjem vatre i promatranjem požara. Kao i kod drugih poremećaja kontrole impulsa, piroman ne podmeće vatru zbog nekih dodatnih motiva, kao što su osveta, osiguranje ili politička ideologija, već samo zbog zadovoljstva koje pritom doživljava (Petz, 1992).

Ma tkogod da je podmentuo ovaj požar, nije kriv što se Čapljinci guše u smeću. Odakle smeća uopće tu? Zdravorazumski rezonirano, nije li veći prioritet riješiti pitanje NORMALNOG odlaganja smeća, nego uređivat trgove i graditi „balone"? Osim problema sa smećem, čini se da imamo problema i sa vrednovanjem okolinskog potecijala kojeg Čapljina ima. Mislite li stvarno da bi neki drugi grad dopustio da šetnica uz Neretvu koja se duž cijelog grada prostire sve do arheološkog nalazišta zarasta i propada? Ili da ogromni objekti kao što su duhanska stanica i robna kuća, koji su u centru grada, zjape prazni (ili poluprazni)? Svim građanima bivše države prva asocijacija na Čapljinu su Lastini proizvodi. Nije li nas stid kad prolazimo kraj današnje Laste koja životari? Čapljina jest lijep grad, ali umjesto da se pozivamo na staru slavu, trebali bi se potruditi da i u budućnosti bude najljepši (ne samo na osnovi samoiskaza onih koji su iz nekog razloga emocionalno vezani za grad, nego i na osnovu objektivnih pokazatelja-jer potencijala za to ima!).

Tekst poslao čitatelj portala

HERCEGOVINA.info