PROPOVIJED C 20. Nedjelja kroz godinu

Vjerska borbena vatra
Krvavi udari na američku ambasadu u Nairobi-u i Dar es-Salam-u s više od 200 mrtvih i više tisuća ranjenih, potresaju sigurno svakog koji donekle osjeća ljudski. Ne postoji taj argument koji može opravdati takove zločine. Mene naročito potresa kada takova zlodjela bivaju povezana s vjerskim borbama.
Žalosna je istina što vjersko-motivirani sukobi bivaju vođeni s nevjerojatnom zagriženošću i brutalnošću.To ne čini nikakavu bitnu razliku više, da li se te borbe vode u Afganistanu, centralnoj Africi, na Balkanu ili u sjevernoj Irskoj, da li se svađaju kršćani između sebe, muslimani s kršćanima, ili bilo koje vjerske grupe. Vjerski potpirivana borbena vatra daje se teže ugasiti nego sve druge.

Ne igrati se s vatrom
Iz te pozadine zbunjuje me kada čitamo tekstove iz Svetog pisma kao u evanđelju ove nedjelje. Isus kao potpirivač vatre može se tu teško uvrstiti. U tom slučaju mi ne možemo niti reći: Tko zna što su prenositelji učinili od Isusovih riječi? Tko zna što je On zaista rekao? Upravo činjenica da ove oštre riječi stoje u kontrastu s miroljubivim temeljnjim uvjerenjem evanđelja, daje naslutiti, da su ove Isusove riječi prenešene u originalnom tonu - tvrde znanstvenici Biblije.
Ako se slikovita strana ovih rečenica izdvoji i tako interpretira, Isus je možda mislio na vatru Duha ili žar evanđelja, ostaje ipak tu neka radikalnost i tvrdoća. Ovdje se ne pokazuje blagi, već vatreni, proročki Isus, koji traži konflikt.

Ustupiti od nasilja kod istovremene tvrdoće protiv samoga sebe
Pri tome ne smijemo pregledati da On zahtijeva čvrstinu najprije od sebe. On sam prolazi kroz vatreno krštenje u svome sukobu s vjerskim vođama u Jeruzalemu koji konačno vodi do njegove smrti. Uočljivo je pri tome da On u ovom sukobu odbija primjenu svake vrste nasilja. On se ne dozvoljava učiniti vođom onih koji bi najradije protjerali okupatore iz zemlje.

Vatreno krštenje
On zahtijeva ovo vatreno krštenje od svojih učenika. On ih jednom pita, da li su spremni, primiti na sebe isto krštenje i piti iz istoga kaleža. Pri tome se osjećalo nešto od one vatre kroz koju su morali proći mnogi kršćani prvih stoljeća. Oni su bili u sukobu s rimskom carskom religijom. Kod njih se isto primjećuje kako su se i oni u prvim stoljećima odrekli primjene svake vrste nasilja. Tek kasnije dolazi do nesretnog zapleta kršćanstva i politike. Križ će biti zloupotrebljavan kao borbeni i pobjedni znak. U ime križa vođeni su ratovi...

Strastvenost
Ne može se previdjeti vatra strastvenosti s kojom Isus stupa za kraljevstvo Božje i s kojom je zarazio mnoge svoje učenike. Ta strastvenost nam je danas postala strana. Mi nestajemo u blagom kršćanstvu koje se ne usudi ovim zaraziti i rijetko kome gori stoga ispod noktiju.
U pogledu na tekstove evanđelja, ja si želim jedno strastvenije kršćanstvo.
Jedno kršćanstvo koje stavlja navike i tradicije u pitanje - također i vlastite.
Jedno kršćanstvo koje dogme, tehničke birokrate i privredne čudotvorce smjelije stavlja pod povećalo - počevši od crkvenih pogona.
Jedno kršćanstvo koje slijedi viziju započetoga kraljevstva Božjega i ne izjednačuje ga s crkvenim interesima moći - svejedno koje konfesije.

Trojica će biti protiv dvojice...
Neki kršćani su u brizi zbog unutarnjih crkvenih sukoba zadnjih godina. Ja sam u brizi zbog stila na koji su način vođeni, ali ih ipak smatram nužne i odavno već potrebne. Tu vidim neko titranje od Isusove strastvenosti... Mi možemo odložiti jedan dio straha od tih sukoba ako poprimimo neka osnovna načela kršćana u početnom vremenu: odstupanje od svake vrste provođenja nasilja, također i na domišljati oblik nasilja i upravimo pogled na kraljevstvo Božje.
Trebamo si staviti pred oči, da su tada jači odnosili pobjedu, ali niti oni nisu mogli zaustaviti kraljevstvo Božje.

P. Hans Hütter
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš