PROPOVIJED C 7. Uskrsna nedjelja

PROPOVIJED  C 7. Uskrsna nedjelja
Svi trebaju biti jedno

Jednodušne ličnosti
U jednoj, novoopremljenoj župnoj zajednici na rubu jednog velegrada, uspio je župnik na začuđujući način, okupiti mnoge stanovnike ovoga dijela grada, u izgradnju zajednice. Budući da su svi oni tek prije kratkog vremena doselili u ovo područje, došlo je tu do šarene skupine s vrlo različitim predodžbama o kršćanima i životu zajednice. Zahvaljujući integrirajućoj ličnosti župnika u početku to i nije bio problem. Kada je nakon nekoliko godina taj župnik pruzeo novi zadatak na jednom drugom mjestu, a jedan drugi svećenik stupio kao nasljednik i župnik, došli su na vidjelo mnogobrojni problemi i sukobi preko kojih se prije olako prelazilo. Najčešći sukobi su se odnositli na to što su bili sada svi svjesni različitih predodžbi kako treba izgledati život u zajednici. Malo jednostavnije rečeno: pogled upućen na integralnu osobu župnika spriječio je sagledavanje razlika i njihovo razrađivanje.
Takove osobe su za divljenje. Oni uspijevaju dovesti ljude zajedno, koji inače ne bi nikako došli skupa. S druge strane pokrivaju oni mnoge suprotnosti. Bilo kada, bit će pogođenima jasno, da je jedinstvo nešto više i da od njih više zahtijeva.

Složne snage
Druge snage mogu također složno djelovati: zajedničko porijeklo ili nacionalitet, zajednička zadaća ili ciljevi. Ponekad se nađu ljudi zajedno u inicijativi građana ili osobno-doživljajnim grupama, jer se imaju pojasniti s istim problemima. I ovdje se može dogoditi, da se nakon dužeg dijela zajedničkog puta dođe do spoznaje, kako se u mnogim drugim stvarima nikako ne slažu.

Ugroženo jedinstvo
Što misli Isus kada tako srčano poziva na zajedništvo u svojem oproštajnom govoru i kada moli Boga za Duha jednistva? Bilo bi naivno prihvatiti da je Isus molio zato, kako bi njegovim učenicima bili ušteđeni problemi koji bi ih mogli razdvojiti. Naprotiv: Isus je bio jaka integrirajuća ličnost koja je mnoge suprotnosti prekrila. Iz nadimaka apostola može se očitati, da je krug njegovih učenika bila jedna šarena skupina različitog porijekla. Oni su došli iz svih mogućih zvanja i iz suprotnih političkih pravaca. Iz apostolske pripovijesti znamo da mlada Crkva nije bila bez sukoba.

Jedinstvo po slici Isusa
Što to Isus podrazumijeva pod jedinstvom, proizilazi iz sadržaja njegove molitve. Jednistvo i sloga koje leže Isusu na srcu, potrebuju jedan dobro noseći temelj, a ne snage i ličnosti koje drže ljude jedno vrijeme zajedno. Isus zna vjerojatno što očekuje njegove učenike poslije njegovog odlaska, kada njegova integrirajuća osoba ne bude tu više prisutna. Isus stavlja svojim učenicima vlastiti primjer na srce: kako je on usko povezan s Bogom i sa svojom blizinom s Bogom, a također i s onima koje mu je Bog povjerio, tako trebaju također i oni s njim i kroz njega s Ocem, međusobno ostati povezani: uska povezanost s Bogom je upravo ona ujedinjujuća snaga.
Ovaj Duh jedinstva ne može se prepisati ili proizvesti kroz grupno-dinamičke zahvate ili crkveno-političke mjere. On nastaje iz jedne bliske veze s Bogom i Kristom.

Jedinstvo u Crkvi i jedinstvo Crkve


Isusova molitva za jedinstvo mogla bi nas potaknuti da malo razmišljamo o našim molitvama jedinstva. Ne trčimo li mi u opasnoat da hoćemo graditi jedinstvo bez dovoljno dubokog temelja? Da li smo mi s Bogom, Isusom Kristom tako blisko povezani da se primamo međusobno kao sestre i braća i da si možemo dopustiti da tako živimo?
Ponekad imam utisak da je jedinstvo kršćana uvjetovano drugim motivima nego ovom vezom s Bogom. Često nas ujedinjuju zajednički interesi i potrebe, kao potreba za dobro organiziranom službom Božjom, potreba za kontaktom ili za zajedničkim doživljajima. Često je zajednica jedna dobro-došla platforma za zajedničke akcije i projekte. Sve to je dobro i hvale vrijedno. Također zajednički nastup na političkoj i društvenoj pozornici može povezati. Bogu hvala imamo mi toga mnogo zajedničkog. Dosta često osjećamo mi također koliko toga nas dijeli jedne od drugih i kako su suprotni naši interesi. Iskušenje da se zbog ovih ili onih razmimoilaženja okrenu leđa zajednici ili čak crkvi, je vrlo veliko. Mi si želimo ličnosti koje će sve suprotnosti prebroditi i ukazati na nužnost zajedništva.
Ja se ipak bojim da sve to nije dovoljno, kako bi se postiglo ono jedinstvo koje nam je Isus stavio na srce. Da li smo mi dovoljno pokušali pronaći jedinstvo na onom putu kojega nam je Isus svojim životom pokazao? Dani pred Duhove su povod da molimo za Duha Svetoga. Duh Sveti je od teologa opisan kao savez ljubavi koja povezuje Sina s Ocem. Molimo mi Boga za toga Duha koji će nas više povezati s Bogom i Isusom Kristom. Ja vjerujem i nadam se da će On također utemeljiti jedinstvo i između nas kršćana.
P. Hans Hütter

Katica Kiš