PROPOVIJED A 18. Nedjelja kroz godinu Gabi Ceric

Uganda, Zaire ili negdje drugdje

Pretpostavite da Isus danas živi u Ugandi, Zairu, u Sjevernoistočnoj Aziji ili negdje drugdje u jednoj državi naše zemlje, u kojoj ljudi iz sata u sat krepiraju kao muhe od gladi i neishranjenosti. Pretpostavite, Isus čini tamo ono, što nam današnje Evanđelje donosi do ušiju. Novine od New York Times-a do Spiegla pisale bi druge, nove naslove o ovom čudotvorcu. TV i radio-emisije bi razglašavale kako je Isus Krist riješio problem prehrane u tzv. trećem svijetu.
Ovaj misaoni experiment nas zaustavlja i čini zamišljenima: mi svi znamo s našim zdravim ljudskim razumom, da ova misao nije stvarnost, ali ipak tim više, dovodi do izražaja želje, da se muka - glad je jedna od najtežih - smanji. Istovremeno možemo osjećati kao da nam je netko stao na prste, da smo nesposobni i ograničeni kada se radi o tome da ublažimo glad ljudi, iako mi zapravo znamo da mi teoretski i praktično imamo mogućnost, kako bi ishranili sve ljude na svijetu.

Životno potrebno

Glad je potreba za onim što mi potrebujemo za život. Hrana nam daje ono, što nas drži na svijetu. Potrebe za život ne daju se smanjiti samo na živežne namirnice s nekim sadržajem kalorija. Životno potrebne su veze s ljudima i Bogom s kojim god bojama bile one naslikane. Životno potreban je prostor u kojemu ja mogu živjeti, gdje ima zraka za disanje i vremena za pro-disanje. Životno potrebna je ljubav, koju smijem iskusiti od Boga i ljudi, koja me nosi i upravlja. Sve ove potrebštine života koje nam često ne padaju na pamet, čine naš život istovremeno također osmišljen.

Učenici dolaze Isusu s molbom, da si ljudi mogu nešto nabaviti za jelo. Umjesto da pošalje ljude, Isus zahtijeva od svojih učenika: «Podajte im vi za jesti!» Kao i mi bivaju oni dovođeni do svojih granica. Kao i mi danas, učenici ne prepoznaju svoje sposobnosti i mogućnosti da nahrane ljude. Oni slušaju upute Isusa. On služi s njima Euharistiju - riječi Evanđelja upućuju na to - zahvalnicu i otvara im kroz to jedan novi horizont: Isus daje ljudima sa zemaljskim kruhom jedan nebeski kruh, kako bi imali stalni život. Nije samo kruh i meso samo što se daruje i od stomaka prerađuje, istodobno je životno potrebno i ono što moj život čini osmišljenim i mene čini živom. «Ne živi čovjek samo o kruhu».

«Dajte vi njima jesti!»

Ovaj Isusov imperativ «dajte vi njima jesti» odnosi se i na nas i nas se svih tiče. Time smo mi pozvani na odgovornost, svima drugim ljudima pribaviti ono životno potrebno - bilo da se pomogne utažiti glad u trećem svijetu - ali mnogo više glad oko nas i u nama, glad za odnosom, prijateljstvom, za slobodom i vremenom, glad za ljubavlju i skrovitošću primijetiti i dati odgovor na to u smislu Krista.
Ako mi ovaj Isusov zahtjev uzmemo ozbiljno i primimo ga srcu, neće biti više Isus potreban da djeluje kao čudotvorac u našem svijetu. Tada smo mi Kristove noge i ruke i možemo njegovo djelo i ljubav učiniti osjetljivom u svijetu.
«Dajte vi njima jesti!» Prije nego mi ispunimo ovaj zadatak, smijemo se mi od Boga dati ojačati i doći za njegov stol i jesti od kruha života u kojemu se Krist nama daruje, kako bi bili sposobni da ispunimo nalog Boga u svijetu i utažimo glad za životom.

Gabi Ceric (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)