Niti jedna krivnja nije prevelika, a da ju Bog ne oprašta
Bez da nešto opovrgnem od jasnoće i apsolutnosti ove izjave, osvrćem se na neke brizantne aspekte.
Logika opraštanja
«Ako se ti držiš zakona, tada te Bog ljubi», jeste jedna vrlo raširena i vrlo obljubljena zaključnica, koju se ne može negirati, inače bi se moglo svašta svojevoljno govoriti. Red je potreban u zajedničkom životu između ljudi, pa čak i Isus opisuje vjeru i ljubav kao temeljima za oproštenje. Pri tome je važno razlikovati između vjere i zakona. Isus neće uništiti zakon ali on nadovezuje ispunjenje zakona na Božju ljubav. Ljubav i opraštanje Boga nije ovisno o ispunjenju bilo kakvih zakona.
Budi dobar tada te Bog voli!
Usporedite to odnosom jedne majke, koja ljubi, prema njenom djetetu. Čak i da se često čuje izričaj: «Ako ti nisi dobar, ja te više ne volim»; ljubav majke ne ovisi direktno o ispunjenju zakona. Uskraćivanje ljubavi je proširena odgojna metoda koja se rado upotrebljava i od crkvanih nosioca dužnosti, ali nije u pravom smislu izričaj o ljubavi majke prema njenom djetetu.
Tko ima pravu vjeru
U ovom popratnom tekstu o krivnji i opraštanju je također vrlo obljubljena prepirka o pravoj vjeri. Već je Isusa pogodio prigovor da on odvodi ljude od prave vjere, a Pavlu je bilo prigovoreno da on razvodnjava vjeru, omekšava zakon, kako bi se tako dopao ljudima. Točno istu zategnutost doživljavamo mi danas u Crkvi. Voditelj mladih koji ne odgaja mlade tako da posjećuju nedjeljom župnu Službu božju, žanje prigovor da je nekršćanski. Svećenik koji rastavljenim parovima pruža naklonosti i oproštenje, smatra se razvodnjačem vjere...
Uvijek ponovno biva posjedovanje prave vjere spajano s ispunjenjem zakona.
Kada zakonitost pobijedi
Jedan pogled u povijest pokazuje nam isto tako u koliko situacija u našim kršćanskim zajednicama i zajedništvima dovodi do ukočenosti ta zakonodavna pravednost i tako postaje povodom za novu orijentaciju ili obnovljenje.
Najbolji je primjer situacija u kojoj djeluje Isus pri svom nastupu. Zakonodavna pravednost farizeja stoji nasuprot njegovoj blagovijesti.
Čvrsto ukolotečenoj Crkvi u srednjem vijeku stoji nasuprot naglašavanje vjere i milosti kroz Luthera. Zahtijevima tzv. konzervativnih krugova u Crkvi stoji danas nasuprot kršćanska organizacija naroda.
I zahtijevima odraslih u župskim zajednicama stoje nasuprot izbori mladih iz zajednica.
Zakon i oslobađajuća vijest
U prilaženju ljudima i obaviještavanju oslobađajuće vijesti, ne trebamo mi transportirati zakone i propise. Mi ne bi trebali biti Crkva «poštivalaca» zakona, već jedna Crkva «ljubitelja». Dobra je stara biblijska tradicija, da Bog ljubi ljude i njima se priklanja bez preduvjeta i bez ikakvih kvačica. Sadržajni zakoni su potpuno često razumni, ne stoje pak ni u kakvoj uzročnoj ovisnosti o ljubavi Boga. Naše ophođenje međusobno bilo bi mnogo slobodnije kada ne bi neprestano jedni drugima činili propise i kada se ne bi mjerili po držanju zakona i propisa.
Sudac mladih kao slika Boga
Po pripovijesti jednog sudca mladih, pokušava se mladima koji su prekršili zakon, uvijek ponovno dati novu šansu, stoga jer su mladi. Koliko više će Bog nama uvijek ponovno dati novu šansu kada smo načinili grješku i to ne pod uvjet, već na opraštanje. Dobro bi bilo kada bi i mi slično postupali. Jedno je jasno: naše ljudsko djelovanje zaostajat će uvijek ponovno iza onog što je u očima Boga nužno i mogućno. Čak i ispunjenje svih zakona koji postoje iz ljudske perspektive, neće biti savršeno. Na tom putu nećemo moći zadobiti ljubav Boga i njegovu naklonost. Nikad se neće tako dogoditi da bi mogli odustati od božjeg opraštanja i njegovog milosrđa, stoga jer smo si sve sami zaradili.
Martin Schachinger
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš
Vezani članci